“Muslimani su Srbima braća po krvi, a po vjeri najveći dušmani”, rekao je u svom iskazu na suđenju Radovanu Karadžiću bivši član Glavnog odbora SDS Miladin Nedić
Na 17. sjednici Skupštine RS održanoj od 24. do 26. jula 1992. godine Miladin Nedić je održao govor koji je, po tužilaštvu, dokaz da su Srbi planirali genocid nad Muslimanima u BiH. Radovan Karadžić ga je zato doveo u Hag da to opovrgne, što je svjedok i učinio navodeći u pisanoj izjavi koju je dao odbrani da njegov skupštinski govor sadrži samo “poruke mira” i “pozive na mirno rješenje” rata u BiH.
Nedić je, ukazala je tužiteljica Katrina Gustafson, na 17. sjednici Skupštine između ostalog rekao da su “Muslimani podmetnuti Srbima da im oni budu dželati”. Nedić je time, rekao je u unakrsnom ispitivanju, želio reći da su neki evropski centri moći htjeli da iskoriste Srbe da bi se otarasili Muslimana, pošto nisu željeli islamsku državu u srcu Evrope.
Tužiteljica je sugerisala da je cilj rukovodstva bosanskih Srba bio stvaranje srpske države u kojoj bi Muslimani i Hrvati ostali da žive u veoma malom procentu. To je, po optužbi, sugerisao i sam Karadžić u svom obraćanju poslanicima rekavši da “država u kojoj bi dominiralo nesrpsko stanovništvo ne može obuhvatiti nijedno područje nastanjeno Srbima”, kao i da se “treba pobrinuti da u srpskoj državi ne bude previše nesrba”. Po Nediću, to jeste bio cilj Srba, ali ga je trebalo postići pregovorima, a ne ratom i nasiljem.
U stvarnosti, sugerisala je tužiteljica, Nedić se zalagao za suprotne metode, insistirajući na sastancima sa Karadžićem i drugim srpskim rukovodiocima da se sa Muslimanima uopšte ne treba pregovovarati. Pošto je Nedić tvrdio da tako nešto nikada nije ni rekao ni pomislio, tužiteljica ga je podsjetila na govor u kojem je rekao da je na zasjedanju Skupštine u Bijeljini zauzet stav da Muslimani predstavljaju “vjersku islamsku grupaciju turskog opredjeljenja i južnoslavenskog porijekla”, te da prema tome “nisu narod već vjerska sekta koja ne zaslužuje mjesto za pregovaračkim stolom”.
Nedić je odgovorio da je njegov stav bio da sa Muslimanima ne treba pregovarati kao sa narodom, već kao sa vjerskom grupacijom. “I dan danas smatram da su Muslimani u Bosni po krvi Srbima braća, a po vjeri najveći dušmani”, rekao je svjedok. Muslimani su, dodao je, željeli suverenu Bosnu u kojoj bi on morao da podnosi šerijatsko pravo. “A ja sam 500 godina živio pod šerijatskim pravom i znam kako to izgleda”, rekao je Nedić dodavši da, po njemu, Radovan Karadžić zaslužuje Nobelovu nagradu za mir i humanost.
“Nikad se nisam zalagao da se istrijebi muslimanski narod. Ja jedino zamjeram Muslimanima kao vjerskoj grupaciji ili narodu, kako god ‘óćete, što me prisiljavaju da i ja na njih moram pucat’. A to mi najteže pada”, rekao je Nedić na kraju iskaza i zaplakao.
Povezani tekstovi
