“Da se kvalitetno očisti rajon Nadin-Škabrnja, ako treba dva dana neka se radi i neka se cele noći gađa i očisti Nadin i Škabrnja, da Benkovačka brigada promrda svoj oklopni bataljon prema Škabrnji i da se to zbriše…”
Ovako glasi tekst zapovijedi koja je prethodila jednom od najstrašnijih pokolja civilnog stanovništva u Domovinskom ratu, a 17. studenoga 1991. izdao ju je načelnik štaba i zamjenik komandanta 9. kninskog korpusa JNA pukovnik Ratko Mladić. Sutradan su pripadnici 2. specijalnog voda teritorijalne obrane Benkovac, poznate kao Dobrovoljački vod, masakrirali 30 civila i 13 zarobljenih branitelja u Škabrnji. Prema rezultatima obdukcije utvrđeno je da nitko od civila i ubijenih branitelja nije pružao otpor, likvidirani su iz neposredne blizine, sistematski, kao na traci, iz vatrenog i hladnog oružja, tupim predmetima, rezane su im uši i vratovi…
Počinitelji zločina poznati
Okolnosti i počinitelji zločina u Škabrnji znali su se praktički već sutradan, mještani koji su preživjeli masakr znali su lica i većinu imena sudionika maskara, ali znalo se i da je zapovjednu odgovornost imao Ratko Mladić. Ali za to nije bilo izravnih dokaza. Sve dok prije nekoliko godina u dnevničkim zapisima Ratka Mladića i njegova pomoćnika nije pronađen prije citirani tekst zapovijedi koji je otklonio svaku sumnju i poslužio kao krunski dokaz da je Mladić stvarni nalogodavac napada na Škabrnju.
Iako je policija već 1995. podigla kaznenu prijavu protiv Ratka Mladića, Državno odvjetništvo RH nikad nije podiglo optužnicu protiv toga masovnog ubojice. U međuvremenu je u Zadru na suđenju u odsutnosti donesena presuda protiv deset sudionika škabrnjskog pokolja, odvojeno su osuđeni Nevena Banić i Jovan Badžoka kao pomagači u zločinu, no sve do danas, praktično, nitko iz zapovjednog lanca i izvršitelja toga okrutnog zločina nije odgovarao. Da bi početkom siječnja ove godine zadarska policija na konferenciji za medije objavila kako je Zoran Tadić (58) iz Loznice u Srbiji izravno odgovoran kao izvršitelj i poticatelj škabrnjskog pokolja civilnog stanovništva i zarobljenih branitelja!
Kaznena prijava protiv Tadića, 27 godina nakon događaja koji je obilježio Domovinski rat, postavila je logično pitanje: zašto tek sada? Naime, godinama nakon završetka Domovinskog rata iz Županijskog državnog odvjetništva u Zadru novinari su dobivali papagajske odgovore kako se vodi istraga protiv odgovornih za Škabrnju, iako njome nikad nije bio obuhvaćen Ratko Mladić, niti sada optuženi Zoran Tadić. Naprotiv, slale su se poruke da će se Mladiću za Škabrnju suditi u Haagu, što se na koncu nije dogodilo, te da se za neposrednim izvršiteljima zločina neuspješno traga. Postupci protiv Zorane Banić i Jovana Badžoka za sudjelovanje u škabrnjskom pokolju kao pripadnici teritorijalne obrane izgledali su nategnuto, bez pravih argumenata, više kao alibi države da se koliko-toliko umiri bol obiteljima žrtava, jer pravi krivci, od nalogodavaca do izravnih počinitelja, nikad nisu bili procesuirani, što se dovodi u izravnu vezu s odlukama na višoj razini politike i unutar samog DORH-a kojem je na čelu tada bio Mladen Bajić.
Banić i Badžoka na koncu su odslužili kazne, a stvarni krvnici ostali su izvan dohvata pravde. Uključujući i desetak pripadnika tzv. Dobrovoljačkog voda osuđenih u odsutnosti za kojima je raspisana i međunarodna tjeralica, no šanse da će oni jednog dana stvarno i odgovarati realno su minimalne.
Sve do, eto, utvrđivanja odgovornosti Zorana Tadića. Što je dovelo do toga iznenadnog “preokreta” u istrazi? Jesu li gotovo tri desetljeća od pokolja pronađeni neki novi dokazi koji ga izravnio terete? Gdje su ti dokazi dosad bili?
- Praktički istog dana kad su tijela ubijenih civila i branitelja preuzeta od strane policije započelo je istraživanje tog ratnog zločina. Škabrnja se, mogu tako reći, radi na dnevnoj bazi, a zadnjih nekoliko godina, u skladu s odlukom Ravnateljstva policije, stavljena je među prioritete, uz zločin u Nadinu. U tom cilju smo i osnažili Odjel za ratne zločine u kojem sada uz mene rade još tri inspektora, govori Ivan Gambiraža, otprije šest mjeseci voditelj Odjela ratnih zločina u PU zadarskoj. Gambiraža je policajac s više od 30 godina radnog iskustva, a od 2013. godine izravno je uključen u istrage ratnih zločina počinjenih protiv civila na zadarskom području od Drugog svjetskog do završetka Domovinskog rata. Ipak, nameće se pitanje, što je bilo presudno da se baš sada optuži Tadića?
Dokumentacija tzv. RSK
- Još prije se znalo da je Tadić bio u Škabrnji, ali ne više od toga. Nismo znali njegovu pravu ulogu. Na tom smo slučaju intenzivno radili zadnjih godina i na koncu smo došli do rezultata.
Presudan je bio, ističe Gambiraža, nedavni pronalazak dokumentacije Republike Srpske Krajine iz koje je bilo razvidno da je baš Tadić bio zapovjednik Dobrovoljačkog odreda koji je 18. studenoga 1991. pobio 43 osobe u Škabrnji. Dokumentacija je dobila potvrde kroz izjave svjedoka, a potom je trebalo utvrditi njegov identitet: koji je Zoran Tadić zapravo odgovoran i gdje se on danas nalazi?
Naime, jedan drugi Zoran Tadić, oficir bivše JNA, već je u odsutnosti bio osuđen u Zadru za ratni zločin na šest godina. Neki su mislili da se radi o istoj osobi koja je predvodila i napad na Škabrnju, ali provjerom informacija i razgovorom sa svjedocima ispostavilo se da on ipak nije “taj” Zoran Tadić. Kako u Srbiji s tim imenom i približnim godinama starosti živi između 700 i 800 osoba u jednoj generaciji, potraga je bila dodatno otežana. Međutim, filtriranjem dokaza i iskaza svjedoka potraga se na kraju svela na Zorana Tadića iz Loznice. Zahvaljujući suradnji s australskom policijom, na koncu je otkriveno da Tadić danas živi u Sydneyju. Između ostalog, pregledom društvenog profila jednog od pripadnika voda na Facebooku, gdje su pronađene brojne fotografije iz njegovih ratnih dana u društvu sa Šešeljem i njegovim četnicima, te drugim pripadnicima tzv. Dobrovoljačkog voda, policija je utvrdila da se definitvno radi o Zoranu Tadiću, bivšem zapovjedniku 2. specijalnog voda TO Benkovac.
- Čekamo da našu kaznenu prijavu potvrdi Županijsko državno odvjetništvo u Splitu. Ako do toga dođe, u što se nadamo, za Tadićem će biti raspisana međunarodna tjeralica. Krajnji je cilj njegovo izručenje i suđenje u Hrvatskoj, kaže Gambiraža i dodaje kako je s kaznenom prijavom protiv Tadića optužen cijeli zapovjedni lanac odgovornih za zločin u Škabrnji.
Prvi na toj listi je Vladimir Vuković, zapovjednik 9. kninskog korpusa, slijedi ga njegov zamjenik Ratko Mladić, pa komandant 180. oklopne brigade Tripko Čečović, potom Boško Dražić, pa Zoran Lakić te zapovjednici vodova Siniša Matić, Goran Opačić i Zoran Tadić. Od 32 pripadnika tog zloglasnog Dobrovljačkog voda pet je bilo za zadarskog šireg područja, a trojica iz samog Zadra.
- S obzirom na prikupljene dokaze, možemo u potpunosti rekonstruirati zločin u Škabrnji: tko je to napravio, zašto i kako. Sve žrtve su ubijene iz neposredne blizine, vatrenim, hladnim ili tupim oružjem, bez pružanja otpora. Bio je to klasičan pokolj civila i ratnih zarobljenika, suprotno odredbama Ženevske konvencije – naglašava Gambiraža i podsjeća na crnu “statistiku”.
Naime, na području Zadarske županije tijekom Domovinskog rata evidentirano je 320 civilnih žrtava ratnog zločina, uključujući i 43 žrtve iz Škabrnje. Sve te žrtve danas su obuhvaćene u policijskim kaznenim prijavama prema osobama koje se sumnjiče za zapovjednu odgovornost ili za neposredno počinjenje zločina. Niti jedna civilna žrtva, dakle, nije preskočena, policija je uspjela utvrditi tko je po zapovjednoj odgovornosti odgovoran za svaku stradalu osobu, ubojstvo, ranjavanje, mučenje ili silovanje.
- Priče kako se ništa ne radi po pitanju istraživanja i pronalaženja odgovornih za ratne zločine protiv civilnog stanovništva jednostavno ne stoje. Radilo se i prije, ali se rezultati rada nisu na ovaj način javno prezentirali. Prije su istraženi i prijavljeni ratni zločini protiv civila u Medviđi (14 žrtava), Bruškoj (11 žrtava), Šopotu (osam žrtava), Rodaljicama (četiri žrtve)… Policija svakodnevno ulaže napore da dođe do relevantnih dokaza i pronađe odgovorne osobe. Ne možemo tvrditi da smo sva kaznena djela razriješili, i još ćemo sigurno godinama na tome raditi, kao u slučaju Škabrnje, ali smo utvrdili okvir odgovornosti za sva nama poznata djela ratnih zločina počinjena na ovom području – tvrdi Gambiraža.
Podsjeća na složenost istraživanja zločina koji su se uglavnom događali na tada okupiranom području kojem su hrvatske vlasti u potpunosti imale pristup tek nakon Oluje 1995. godine. To je u velikoj mjeri otežalo dolazak do dokaznog materijala, policija nije imala pravovremena saznanja za neke zločine, a poseban je problem suradnja sa svjedocima zbog protoka vremena. Neki su umrli, neki su se odselili, a neki ne žele o tome više govoriti. Nekima se još uvijek ozbiljno prijeti ako budu svjedočili na štetu izvršitelja poznatih zločina. U takvim uvjetima, kaže Gambiraža, policiji nije lako raditi i dokazivati nečiju odgovornost i kad znaju počinitelje jer saznanja bez dokaza na sudovima ne prolaze.
Suradnja sa Srbijom
Pronalazak odgovornih i počinitelja dodatno bi se ubrzao kad bi suradnja između Hrvatske i Srbije na tom polju bila bolja, u smislu razmjene informacija i dostupnosti podataka o traženim osobama. Tu međutim puno toga zapinje, pogotovo sa srbijanske strane, a policija nije u poziciji utjecati na međusobne političke odnose koji to mogu popraviti. Možda tek ulaskom Srbije u EU dođe do značajnijih promjena i prave suradnje na pronalasku odgovornih osoba za ratne zločine na području Zadra i Hrvatske.
Znači li to da i za Zadar vrijede riječi gradonačelnika Ivana Penave koji tvrdi da se Vukovarom još uvijek šetaju ubojice, odgovorni za zločine?
- To se ne može reći za Zadar. Ovdje se ubojice slobodno ne šeću – odgovara Gambiraža.
- Svako saznanje o potencijalnim počiniteljima je predmet našeg interesa i sigurno će biti predmet kriminalističkog istraživanja. Kažu, nikad ne reci nikad, ali ako imamo bilo kakva saznanja mi djelujemo. Nekada se dogodi da ljudi kod kuće u regalu, kao suvenir iz rata, čuvaju neku dokumentaciju koja nama može biti od ključne važnosti za upotpunjavanje mozaika nekog kaznenog djela. Nisu svjesni da to istražiteljima može biti dokaz. U tom smislu sam zahvalan svima na svakoj informaciji koja će nam pomoći pronalasku izvršitelja tih teških kaznenih djela, kada su obični ljudi zbog “krive” vjere ili nacije bili nemilosrdno ubijani, mučeni ili ranjavani. Naš je posao tražiti počinitelje, i tu ne pravimo razlike s koje su strane zločini počinjeni. Zločin je zločin i na tome ćemo ustrajati – poručuje voditelj Odjela za ratne zločine zadarske policije.
- Glavni problem kod pronalaska odgovornih osoba za ta djela je protok vremena, većina mogućih počinitelja su mrtvi i samim time prestaje njihova kaznena odgovornost, a njihovu ulogu u tim zločinoma prepuštamo povjesničarima. Hrvatska ima potpisan ugovor s njemačkom vladom da se svi pronađeni ostaci njemačkih vojnika prebace u kosturnicu u Zagreb. Identifikacija tih osoba je jako zahtjevna, a mi na svaku novu informaciju reagiramo i izvješća šaljemo državnom odvjetništvu – naglašava Gambiraža.
- Znatan dio tih osoba je ekshumiran, ali još nisu potpuno identificirane i njihova se tijela nalaze u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu. Kada se metodom DNK njihov identitet utvrdi, skidaju se s popisa nestalih osoba i kreće se u potragu za počiniteljima – kaže Gambiraža i naglašava da nemaju niti jedno djelo ratnog zločina prema civilima počinjeno od pripadnika hrvatskih oružanih snaga u vrijeme Oluje koje nije kazneno prijavljeno.
- Poslije VRO Oluja na području PU zadarske dogodilo se više kaznenih djela ubojstava, koja su i dalje predmet istraživanja ovog Odjela, jedno od tih djela je i ubojstvo u mjestu Zrmanja kod Gračaca koje se dogodilo 26. kolovoza 1995. godine. Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je kazneno djelo počinio I.P. (1971.) s područja Šibenika, koji je osuđen na šest godina zatvora – kaže Gambiraža.
- U 2013. podnesena je kaznena prijava protiv osam osoba koje su u razdoblju od srpnja 1991. do ožujka 1993., na području bivših općina Benkovac i Obrovac (Zaton Obrovački, Jasenice, Kruševo, Vukići, Provići, Raštević, Nadin…) zapovjedno odgovorni za smrt 231 osobe, 17 teških tjelesnih ozljeda, sedam silovanja i šest fizičkih zlostavljanja. Kaznom prijavom obuhvaćeni su: komandant 180. motorizirane brigade JNA Tripko Čečović (r.1947.), načelnici stanice javne sigurnosti u Benkovcu Boško Dražić (1963.) i Slobodan Vujko, načelnik stanice javne sigurnosti u Obrovcu Đorđe Jelić (1961.), komandant TO Benkovac Zoran Lakić (1956.), komandant TO Obrovac Jovan Dopuđ (1948.), komandant 92. motorne brigade Republike Srpske Krajine Ilija Mašić (1946.) i komandant 4. lake brigade Obrovac Pavao Samardžić.
Optužnicu protiv ove osmorice potvrdilo je nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Splitu te su protiv odgovornih raspisane tjeralice. Suđenje nije na vidiku, a prvooptuženi Tripko Čečović navodno živi u Crnoj Gori.
- U kolovozu 2103. kaznena prijava podnesena je protiv M.Ž. iz Benkovca da je kao pripadnik vojske RSK počinio ratni zločin u Jagodnji Donjoj, ali je nakon istrage pušten na slobodu.
- U 2014. kazneno je prijavljen pripadnik Hrvatske vojske R.K. (1958.) za ubojstvo tri osobe u Kijanima pored Gračaca tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja. Trenutačno mu se sudi na Županijskom sudu u Rijeci.
- U veljači 2015. za ubojstvo B.Z. u Benkovcu u veljači 1992., prvo ubojstvo hrvatskog civila u Domovinskom ratu, prijavljen je Ž.O. iz Benkovca (1963.). Istragu vodi državno odvjetništvo.
- U rujnu 2015. za ratni zločin protiv civilnog stanovništva prijavljene su dvije osobe, J.D. i R.M. Stavlja im se na teret da su 1991. u selu Vukšiću spalili više kuća i protjerali stanovništvo. Kaznena prijava policije je međutim odbačena zbog tzv. imovinskog cenzusa. Naime, u skladu s odlukom Vrhovnog suda, počinjena šteta procijenjena je na iznos manji od 600.000 kuna, nedovoljno da bi opstala u optužnici za ratni zločin.
- U 2016. godini kaznenu prijavu dobio je N.T. (1964.), pripadnik milicije u Benkovcu. Osumnjičen je za fizičko zlostavljanje tri osobe u mjestu Zagrad. Jednom je pucao u nogu, a ostale je odveo u zatvor u Benkovac gdje su bile maltretirane. DORH je podigao optužnicu, a N.T. se prema neslužbenim informacijama nalazi u Beogradu gdje radi u osiguranju suda za ratne zločine.
- Početkom 2016. je podignuta kaznena prijava i protiv pet osoba odgovornih za ubojstvo Ante Ivkovića u mjestu Dobropoljici. Odgovorni su Duško Gaćeša, V.D., G.D., D.G. i S.I.
- U ožujku 2016. prijavljeni su D.I. (1964.) i S.I. (1964.). Oni su osumnjičeni za ratni zločin na štetu jedne žene u Zagradu koju su zlostavljali. Optužnica je podignuta, ali pravdi nisu dostupni jer žive u Srbiji.
- U srpnju 2016. za nanošenje teških tjelesnih ozljeda N.A. U Zagradu prijavljen je bivši milicajac SAO Krajine D.P. Istraga DORH-a je u tijeku.
- U kolovozu 2016. podignuta je kaznena prijava protiv bivšem milicajca SAO Krajine Mladena Graovca na štetu bračnog para iz Smilčića. Graovac je 2017. u Splitu osuđen na tri godine zatvora.
- U listopadu 2016. podignuta je kaznena prijava protiv Milana Gnjidića, pripadnika tzv. Dragovoljačkog voda, za ratni zločin nad civilnom osobom u Škabrnji koju je mučio do smrti i otkidao joj uho. Gnjidića je DORH optužio, ali je kao državljanin BiH nedostupan hrvatskim sudovima.
- U ožujku 2017. prijavljen je M.B. (1959.) iz Smilčića da je nanio teške tjelesne ozljede jednom civilu u Smilčiću. Prijetio mu je, ponižavao i maltretirao, a postupak je trenutačno u istrazi.
- U travnju 2017. podignuta je kaznena prijava, a potom i optužnica, protiv D.E. (1972.) i P.D. (1952.) za ubojstvo bračnog para S.I. i I.I. u Dobropoljcima. Jedan optuženik nalazi se u Srbiji, a drugi u Australiji.
- U travnju 2018. zadarska je policija podnijela posebno izvješće protiv Ratka Mladića, kao nadupunu kaznene prijave podignute još davne 1995. za ratni zločin u Škabrnji. Dopuna prijave dokazuje da je Mladić bio stvarni zapovjednik napada na to ravnokotarsko mjesto.
- U svibnju 2018. kaznena je prijava podignuta protiv Milana Zelenovića, zapovjednika voda JNA oznake SVVR M77 Orkan, da je zabranjenim (nekonvencionalnim) oružjem, tzv. zvončićima, gađao Zadar i zadarsko područje u razdoblju od 23. siječnja do 5. kolovoza 1991. godine. Napao je 12 mjesta: Ražanac, Punta Skalu, Petrčane, Poličnik, Zaton, Murvicu, Biograd (Soline), Debeljak, Maslenicu (pontonski most) i sam grad Zadar. U tim je napadima poginulo 9 osoba (dvije maloljetne), 12 je zadobilo teške tjelesne ozljede (dvije maloljetne), 15 lakše tjelesne ozljede (šest maloljetnih), oštećene su brojne stambene i gospodarske zgrade, automobili, imovina. Optužnica protiv Zelenovića potvrđena je u Splitu, a on živi u Srbiji.
- U siječnju 2019. podnijeta je kaznena prijava protiv Zorana Tadića (1960.), zapovjednika 2. specijalnog voda TO Benkovac, tzv. Dobrovoljačkog voda koji je brojao 35 pripadnika s područja Srbije i BiH. Tadić je po prijavi odgovoran po zapovjednoj i neposrednoj odgovornosti za izvršenje maskara nad 30 civila i 13 zarobljenih branitelja u Škabrnji. Tadić već godinama živi u Sydneyu u Australiji.
Povezani tekstovi
