Danski film “15 minuta – Masakr u Dvoru” vraćen je na doradu, a njegovo prikazivanje do daljnjega obustavljeno, ali nakon što je već premijerno prikazan na Sarajevo film festivalu, na Radio-televiziji Srbije, kao i u mnogim kinima diljem svijeta. Dakle, ono što je prosuto nepovratno je izgubljeno. Dokumentarni film govori o poznatom zločinu u Dvoru na Uni, žrtve kojega je sedam ubijenih psihičkih bolesnika u jednoj tamošnjoj ustanovi, a zločin se pripisuje Hrvatskoj vojsci bez ijednoga dokaza. Hrvatska vojska, prema njezinim zapovjednicima, u to vrijeme nije ni bila u Dvoru. Posebno je zapanjujuće to što se kao glavni narator u filmu pojavljuje Mile Novaković, osuđeni ratni zločinac, a kao savjetnik Savo Štrbac, koji je svu svoju energiju uložio u kompromitiranje “Oluje”.
Hrvatski mazohizam
I kruna svega, film su, u stilu poslovičnoga hrvatskog mazohizma, s 250 tisuća kuna sufinancirali Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH iz vremena Željka Jovanovića te Hrvatski audio-vizualni centar, dakle hrvatska država. I tek sad je to na HTV-u prikazano kao svojevrsni skandal, što valjda ima veze s promjenom vlasti.
Objašnjavajući slučaj, očito uznemiren i za svoju poziciju, zabrinuti Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, pravdao se kako se scenarij na temelju kojega su odobrena sredstva razlikuje od sadržaja samog filma, kako se nigdje u scenariju ne spominje Mile Novaković, i tome slično. No, glavna teza i tema filma svakako su mu bili poznati.
Ovo je, uz list “Novosti”, samo još jedan primjer sustavnog državnog financiranja propagande protiv te iste države, propagande temeljene na očitim lažima, lošim namjerama, klevetama i podmetanjima, što je zaista raritetan slučaj u cijelom svijetu. Država niti može niti treba zabranjivati takve uratke, ali zašto ih potpomaže?
Bogomdani uski krugovi
Građani, naravno, ni ne znaju da se taj HAVC financira iz dijela televizijske pretplate. U njemu tako teče med i mlijeko, ali samo za izabrane. Uvijek je to isti bogomdani uski krug ideološki bliskih redatelja i scenarista, koji se mogu izbrojiti na prste jedne ruke, koji su istodobno i autori i ocjenjivači, čiji projekti, naravno, prolaze kao od šale, s predvidivim nategnutim i optužujućim temama na račun vlastite sredine i bez veze sa stvarnošću. Obično je riječ o bezveznim filmovima, malo gledanim u našim kinima, ali s temama koje pašu sličnim krugovima po međunarodnim festivalima, gdje ih hvale i ponekad nagrađuju, što onda služi za opsjenarsku samohvalu o navodno velikim uspjesima. HAVC se posebno istaknuo u financiranju raznih koprodukcija s producentima i autorima iz “regiona”.
I sad se tu, u području kulture, najavljuju neke nužne promjene koje se, naravno, dočekuju na nož, jer se dira u stečene privilegije i monopole, a postavljanje odnosa na pravu mjeru prikazuje se kao revanšizam i konzervativna revolucija.
Povezani tekstovi
