Jeste li ikad vidjeli medu da je vezan?, upitao je Dragan Vasiljković, zvani Kapetan Dragan, jednog od devet svjedoka čiji snimljeni iskazi su pregledani tijekom nastavka suđenja za ratne zločine na Županijskom sudu u Splitu.
Svi svjedoci su saslušani videovezom s Odjela za ratne zločine Višeg suda u Beogradu tijekom pet dana u svibnju bez prisutnosti publike na suđenju te je bilo neophodno da se iskazi prikažu na glavnoj raspravi.
Budući da su tijekom ispitivanja bile prisutne tužiteljice, branitelji i optuženi Vasiljković tako su imali priliku ispitivati svjedoke. Stoga su na snimci ostala zabilježena pitanja te njihovi odgovori.
Među svjedocima su bile osobe s tog područja koje su bile u prilici dolaziti na kninsku tvrđavu u tom razdoblju, pa tako i bivši načelnik SUP-a, zatim upravitelj muzeja te poreznik.
Kao i do sada, tijekom suđenja najdetaljniji u ispitivanju je bio Dragan Vasiljković koji je, osim stvari vezanih za ratne zločine te uvjete u zatvoru na kninskoj trvđavi, ispitivao svjedoke i o disciplini među srpskim vojnim postrojbama.
Također je pitao i o medvjedu kojeg su kao mladunče našli u šumi u Lici i brinuli se o njemu u Kninu. Životinja je postala svojevrsna maskota i ostala je s vojnicima sve dok je bila mladunče.
Na pitanje optuženoga o vezivanju medvjeda svjedok je dogovorio:
- Apsolutno ne! Medo nije bio vezan, šetao je okolo slobodan. Boravio je u pećinama u gornjem dijelu tvrđave, ulazio u kancelarije i penjao se po drveću te nije nikada bio zatvoren. Njegovo dovođenje bilo je dobro za turizam – ustvrdio je svjedok.
Kada je medvjed odrastao, došao je jedan od djelatnika zoološkog vrta u Beogradu i odveo ga. Nakon napuštanja Knina pojedini srpski vojnici su dobili besplatne ulaznice za zoološki vrt da posjete medu. U međuvremenu je umro čuvar iz zoološkog vrta, a medo je uginuo, saznali smo.
Važna su bila pitanja o uvjetima u zatvoru jer su svi bivši zarobljenici govorili o zlostavljanju, nehigijenskim uvjetima i vršenju nužde u prostoriji u kojoj su boravili. Iskazi svjedoka iz Beograda opisali su situaciju potpuno suprotno.
- Prostorija u koju su bili smješteni zarobljenici je bila premala, ali nismo imali drugi smještaj. Higijenski uvjeti su bili dobri i vodili smo ih u wc i na kupanje – kazao je jedan od svjedoka i pojasnio da je u blizini zatvora bio sanitarni čvor i kupaonica koju su prije rata koristili izvođači prilikom nastupa na tvrđavi.
Na pitanje jesu li “kursisti” (vojnici koji su došli na obuku, tj. kurs koji je vodio Kapetan Dragan) dolazili u kontakt sa zarobljenicima, svjedok je odgovorio: “Jedino u prolazu.”
- Jesu li imali brade? – pitao je optuženi Vasiljković.
- Nisu mogli imat ni prljave čizme, a kamoli brade – odrješit je bio svjedok.
- Jeste li ikada vidjeli opušak na tlu? – pitao je optuženi svjedoka, na što je ovaj odgovorio kako se to nikada nije dogodilo.
Vasiljkoviću se stavlja na teret zlostavljanje zarobljenika tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u Kninu, koje je počinio kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih postrojbi.
Nadalje, tereti ga se za počinjenje ratnog zločina 24. ili 25. veljače 1993. godine u Bruškoj kod Benkovca kao zapovjednika Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih postrojbi SAO Krajine i Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih jedinica “Alfa SVK”.
Tereti ga se i da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih postrojbi SAO Krajine 26. srpnja 1991. godine u Glini u dogovoru s kapetanom JNA, zapovjednikom tenkovske jedinice u okviru oklopnog bataljuna JNA, izradio plan napada na policijsku postaju u Glini, prigradsko naselje Jukinac i sela Gornji i Donji Viduševac s ciljem njihovog zauzimanja. U tom napadu ubijeni su jedan mještanin i jedan njemački novinar.
Suđenje se nastavlja.
Povezani tekstovi
