Samo dan prije 27. obljetnice topničkog granatiranja Splita od strane agresorske JNA stigla je informacija da je Vrhovni sud potvrdio presudu splitskog Županijskog suda prema kojoj je Pavle Pantić (79), bivši kapetan bojnog broda JRM-a i tadašnji zapovjednik 404. Mornaričke vojne baze u Lori, osuđen na šest godina zatvora zbog ratnog zločina odnosno sudjelovanja u granatiranju Splita tijekom kojeg je poginulo petero civila, 20-tak ih je ozlijeđeno, a velika oštećenja nanesena su na civilnim, stambenim i gospodarskim objektima.
U bezobzirnom granatiranju Splita život su izgubili Dinko Maras, Jure Kalpić, Darko Jurišin i Nikola Perleta, tada 17-godišnji Igor Marušić, a ranjeni su tada četverogodišnji dječak Dražen Šundov, zatim Šimun Carić, Zlatko Udžemija, Tomislav Tomaš, Ivica Vidović, Robert Ostojić, Goran Zlopaša, Igor Duh, Ivana Ćesić, Ana Omrčen, Boško Džolić, Ante Vidović, Mate Dumanić, Anđelka Čulić, Sanja Čulić, Mirko Bikić, Vinko Gović, Mario Jelača, Boško Balen i Ivan Grubišić.
Neki od “izabranih” ciljeva koji su tom prilikom gađani su Arheološki muzej, zgrada tadašnje Općine, sportski kompleks na Gripama, Higijenski zavod, Tehnička škola te trajekti “Bartol Kašić” i “Vladimir Nazor”.
Pantiću je ovo bilo treće suđenje. Prvi put je osuđen pred sudskim vijećem pod predsjedanjem sutkinje Marice Šćepanović još 1993. godine kao dio grupe od 30 jugooficira na čelu s admiralom Milom Kandićem, tadašnjim zapovjednik Vojnopomorske oblasti.
Sve ih se teretilo da su od rujna 1991. do kraja siječnja 1992. godine na širem području općina Split, Trogir, Kaštela, Solin, Ploče i Brač obnašajući dužnost zapovjednika u JNA i provodeći odluke i planove generalštaba JNA naredili opkoljavanje hrvatskih luka i gradova, teroriziranje civilnog stanovništva i napade na gradove i stanovništvo.
Pantić je tada osuđen na osam godina zatvora u odsutnosti, no tu je odluku u odnosu na njega i još 16 okrivljenih ukinuo i slučaj vratio na ponovno suđenje. Mili Kandiću, Nikoli Ercegovcu, Dojčilu Isakoviću i Živomiru Ninkoviću, pak, pravomoćno je kazna s 15 podignuta na po 20 godina zatvora.
Pantić je bio nedostupan hrvatskom pravosuđu sve do kraja 2015. godine kada je uhićen na crnogorskoj granici te je početkom 2016. godine izručen Hrvatskoj. Drugi put sudilo mu je sudsko vijeće na čelu sa sucem Slavkom Lozinom te je za samo par sati trajanja postupka bio osuđen na šest godina.
Pantić je tada u obrani tvrdio da je prije napada na Split došlo do osipanja kadra i da su Loru napustile osobe, većinom nesrpske nacionalnosti, pa su u pomoć poslani crnogorski dobrovoljci te je od tada tamo vladao kaos u kojem nitko nikoga nije slušao, a njemu su i prijetili.
Vrhovni sud ukida tu presudu i predmet daje sucu Vladimir Živaljiću koji, pak, presuđuje istu kaznu koja je ovaj put, za razliku od prijašnja dva, postala i pravomoćna.
- Sud prvog stupnja na osnovu iskaza svjedoka i općepoznatih okolnosti da se u kritično vrijeme već radilo o ratnom stanju zbog učestalih oružanih sukoba između pripadnika oružanih snaga RH i JNA, s pravom ne prihvaća obranu optuženika da je postrojba kojom je on zapovijedao bila neborbena i da se i u tim izvanrednim okolnostima samo bavila logistikom.
Potpuno je nelogična tvrdnja da je vojna formacija kojom je zapovijedao optuženik, unatoč ratnim uvjetima, zadržala status neborbene jedinice i nije vatreno djelovala iz kompleksa Lore, iako je nesporno da je Grad Split s okolicom pretrpio velika materijalna razaranja uz stradanja civilnih osoba upravo napadima iz te luke. Iz obrane optuženika bi proizlazilo da on nikome nije naređivao da puca po civilnim ciljevima, a da su se nesporna vatrena djelovanja po gradu i okolici poduzimala iz drugih vojnih postrojbi i drugih dijelova Lore, što je potpuno neživotno, nelogično i neprihvatljivo.
Sud prvog stupnja s pravom ukazuje da su pripadnici 404. Mornaričke baze, kao i svi drugi pripadnici JNA koji su se tada nalazili u Lori, imali primarni zadatak čuvanja kompleksa kako ne bi pao pod suverenitet RH… Povezujući sve ovo, a uz to da je optuženik tek u siječnju 1992. godine s zadnjim pripadnicima JNA napustio Loru jer je evidentno odlučio s ostalim zapovjednim kadrom i vojnicima ostati do kraja i pod svaku cijenu braniti Loru, a neprihvatiti mirovne opcije koje su nuđene od strane predstavnika HV-a, slijedi ispravan zaključak da je optuženik izdavao naredbe svojim podređenim vojnicima za vatrena djelovanja po Splitu i okolici – stoji, među ostalim, u pravomoćnoj presudi Vrhovnog suda kojom je odbijena Pantićeva žalba, ali i žalba ŽDO-a na visinu kazne.
Povezani tekstovi
