Bivši pripadnici paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine Nebojša Travica (54) i Željko Travica (51), zvani Žorž, pravomoćno su oslobođeni krivnje za sudjelovanje u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva na području Ervenika, i to zbog propusta šibenskog ŽDO-a koje, kako je to u svom rješenju naveo Vrhovni sud, nije u optužnici “naznačio koji bi propis međunarodnog prava bio prekršen u konkretnom slučaju”.
Vrhovni sud odlučio je tako još u lipnju ove godine, a presuda je tek sad javno objavljena. Travice su 1993. godine bili pravomoćno osuđeni na po 15 godina svaki, i to zato jer su zajedno sa Slobodanom Kovačevićem, Damirom Travicom, Veljkom Travicom, Vujom Šašićem, Vojislavom Romićem i Boškom Kovačevićem 18. siječnja 1992. godine ubili Hrvate Dragu Čengića, njegovu suprugu Nevenku te njihove malodobne sinove Slobodana i Gorana, tada u dobi od jedanaest i pet godina.
Svima se sudilo u odsutnosti kako devedesetih, tako i nakon obnove postupka, a Nebojšu Travicu zastupao je odvjetnik Jadran Franceschi, dok je drugog Travicu branio Petar Bačić.
Jedini “krajišnik” koji služi kaznu za ovaj stravičan zločin je Damir Travica, koji je uhićen u Velikoj Britaniji i izručen Hrvatskoj u studenome 2008. godine, a kako on nije tražio obnovu postupka, odmah je upućen na odsluženje kazne.
Što se tiče Nebojše i Željka Travice, u obnovljenom postupku više se nisu teretili za ubojstvo četveročlane obitelji, nego za maltretiranje, prijetnje, pljačku i zastrašivanje civila s područja Ervenika te uništavanje njihove imovine od svibnja 1991. do 20. siječnja 1992. godine.
Splitski Županijski sud je 10. lipnja 2015. godine nepravomoćno stavio izvan snage osuđujuće presude iz devedesetih te ih je oslobodio krivnje. Naravno, ŽDO se žalio, no njihova je žalba odbijena.
“Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon oslobodivši optuženike Nebojšu Travicu i Željka Travicu od optužbe za krivično djelo iz članka 120. stavka 1. OKZRH. Naime, krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz ovog članka je krivično djelo blanketne prirode i obuhvaća razne modalitete izvršenja. Stoga, za opstojnost tog krivičnog djela nije dostatno da su počinjene radnje koje su sadržane u zakonskom opisu djela, jer to još uvijek ne znači da je počinjen ratni zločin, već je odlučno da su te radnje počinjene kršenjem pravila međunarodnog prava
Stoga je u činjeničnom opisu krivičnog djela, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, potrebno navesti koja su to pravila međunarodnog prava prekršena, jer se jedino na taj način može utvrditi jesu li ostvarena bitna obilježja krivičnog djela ratnog zločina”, stoji u obrazloženju Vrhovnog suda, u kojem se napominje i da “u optužnici nije naznačeno koji bi propis međunarodnog prava bio prekršen u konkretnom slučaju, pa su na takav način u činjeničnom opisu optužnice izostali bitni elementi zakonskog obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva”.
Ističe se i da zakonitost pobijane presude nije dovedena u pitanje time što činjenični opis pravomoćne presude (iz 1993. godine) nije sadržavao propise međunarodnog prava.
“Sud je u konkretnom slučaju vezan činjeničnim opisom krivičnog djela sadržanog u optužnici podignutoj nakon provedene istrage u obnovljenom postupku 30. travnja 2014. i izmijenjenoj na raspravi 8. lipnja 2015. godine”, zaključuje Vrhovni sud.
Povezani tekstovi
