U Zaton Obrovački pod Velebitom vijesti sporo dolaze. Nije ni čudo, u kućama razbacanim po surovom kršu, ostalo je niti stotinjak duša. Bez doktora, bez prometne veze sa svijetom, izolirani i pomalo zaboravljeni, žive svakodnevicu bez velikih vijesti. Jedna takva dogodila se još u četvrtak u Beogradu, a da u Zatonu nitko za nju nije znao.
Dok je u policijskoj postaji Palilula predavao zahtjev za državljanstvo, srpska policija uhitila je Jovana Ogara (69) rodom iz Muškovaca kraj Obrovca i to na temelju međunarodne Interpolove tjeralice. On je još 1995. na Županijskom sudu u Zadru u odsutnosti osuđen za ratni zločin upravo u Zatonu Obrovačkom.
Zajedno s Milom Gakom, proglašem je krivim za smrt šestero civila – pet žena i jednog starca – koji su bez povoda pobijeni rafalima iz vatrenog oružja. Iz podruma u kojem su se skrivali izvedeni su na prijevaru da će ih UNPROFOR smjestiti na sigurno. Zločin se dogodio nekoliko dana nakon akcije “Maslenica”.
Zajedno u podrumu
- Evo, u ovom podrumu nas je šest žena, tri neviste i tri svekrve, provelo rat. Ika Modrić, Ana Modrić, Marija Modrić, Milica Modrić, Ružica Modrić i ja. Muževi su s dicom otišli za Zadar, a mi ostale same u selu. Govorili su i nama da odemo, ali di ćeš ti sa starim ženama koje ne žele od svoje kuće. Svi su znali da se tu skrivamo, malo je ovo selo, točno se znalo tko je u kojoj kući. Znala je i jedna i druga strana, jer ovdje je puno miješanih brakova.
Tako je bilo sve do akcije “Maselnica”, s koje god strane da se pucalo, padalo je po nama – govori nam Jelena koja je vijest da je Jovan Ogar uhićen u Beogradu doznala od novinara “Slobodne”.
Bježi materi i ćaći
I taj, krvavi dan, u svom je jutru izgledao kao svaki drugi na prvoj crti. Kad je počelo pucati, njih šest žena zatvorilo se u podrum.
- I onda se dogodilo nešto neobično, zbog čega smo slutile zlo. Naša mala kujica, koja je cijelo vrijeme rata bila s nama, počela je jako lajati. A ona je lajala samo kad bi vidjela uniformu, vojsku nikako nije trpila. Na vratima podruma tada su se ukazala njih dvojica: Mile Gak, naš susjed i rođak ovdje iz sela i Jovan Ogar iz Muškovaca.
Obojica u onim zelenim uniformama s puškama. Rekli su nam da je po nas došao UNPROFOR i da nas moraju odvesti na sigurno. Odmah smo mi znale gdje je to sigurno, to je ono odakle se sigurno nikad nećeš vratiti – govori Jelena kojoj je Gak putem s vrata uzeo i zlatni lančić. Preplašene žene nekoliko su puta pitale gdje ih vode i hoće li ih ubiti.
- Odgovarali su kako “oni ne ubijaju jer nisu oni ustaše” – priča Jelena.
Tad su im pridružili i starog Petra Maričića iz drugog podruma. U trenutku kad se već pomirila sa sudbinom, prišao joj je Jovan Ogar i pitao prepoznaje li ga. Kako neće kad su rodom iz istog mjesta, Muškovaca. I roditelji su im bili prijatelji.
- Odlazi! Za tvoju smrt ne želim odgovarati. Odlazi želiš li živjeti, bježi u Muškovce k ćaći i materi – zadnje je što je Jelena čula.
- Da vam budem iskrena, tada nisam znala želim li živjeti ili ne. Čudno je to, u tom trenutku nisam mislila ni na svoje četvero djece, mislila sam samo na one što sam ih ostavila na onom putu. Dok sam trčala kroz šumu čula sam rafale. Znala sam da su gotovi i tada sam rekla samoj sebi: ako ovo preživim, bit će samo zato da mogu reći tko ih je ubija – sjeća se Jela bistro i razborito.
Ana Vučetić Škrbić
Izručenje će čekati na slobodi
Nakon što je uhićen, Jovan Ogar je pred Vijećem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu poricao zločine koji mu se stavljaju na teret, no sud je ipak pokrenuo postupak za njegovo izručenje Hrvatskoj. Do konačne odluke o izručenju, pušten je da se brani sa slobode. Jovan Ogar nalazi se na hrvatskom popisu s još 1577 Srba procesuiranih za ratne zločine. Bio je u miliciji tzv. Republike Srpske Krajine. Savo Štrbac, šef Veritasa, u izjavi za beogradske “Vesti” kaže da je istina o navodnom zločinu Ogara to da je on pokušao spasiti i spriječiti ubojstvo šest starijih Hrvata, ali u tome nije uspio”.
J.P.
Svi znaju da Gak živi u Negotinu
Nema te kazne, nema tog suda za ono što su napravili. Ubili su tuđe obitelji i upropastili svoju djecu, koju su doživotno osudili iako oni nisu za ništa krivi. Vjerujte, bilo bi mi lakše da je ovo napravio Arkan, da je došao netko iz Srbije i pobio nas. Ali, ovo su napravili naši susjedi, rođaci. To je bol koju niti jedan sud, niti jedna presuda ne može umanjiti – kroz plač priča Jelena Modrić i dodaje kako svi znaju da Mile Gak živi u Negotinu.
Povezani tekstovi
