Županijski sud u Osijeku je umirovljenog generala Jugoslavenske narodne armije (JNA), načelnika vojne Kontraobavještajne službe JNA (KOS) krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Aleksandra Vasiljevića u odsutnosti po zapovjednoj odgovornosti prvostupanjski osudio na 20 godina zatvora za ratne zločine nad zarobljenim hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima 1991. i 1992. godine u logorima na području Srbije i Hrvatske, objavio je zagrebački Jutarnji list.
Kako se navodi u presudi, teretilo ga se da je “kaznena djela počinio kao načelnik Uprave sigurnosti tadašnjeg jugoslavenskog Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO), u vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i policije s naoružanim paravojnim postrojbama pobunjenih Srba i snagama JNA”.
Optužnica ga je teretila da je, nakon što su po naredbi te Uprave od 10. listopada 1991. nadalje “osnivani logori za ratne zarobljenike u mjestima na teritoriju Srbije i Hrvatske – Begejci, Stajićevo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška, Vasiljević kao načelnik navedene Uprave, za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podređene pripadnike organa sigurnosti i poslao više grupa oficira sigurnosti na ispitivanje ratnih zarobljenika”.
Navodi se da je na te lokacije od početka listopada 1991. do svibnja 1992. godine s područja Osijeka, Vukovara, Karlovca, Stare Gradiške, Slunja te drugih mjesta u Hrvatskoj, protupravno dovedeno i zatočeno civilno stanovništvo te više stotina zarobljenih pripadnika oružanih postrojba Republike Hrvatske.
Prema optužnici, “Vasiljević je odgovoran da je kao odgovorna osoba, znao da njemu podređeni, ali i pripadnici drugih postrojba, hrvatske zatočenike ubijaju i muče te da prema zatočenim civilima i zarobljenicima nečovječno postupaju, ništa nije poduzeo da se takva ponašanja suzbiju i počinitelji kazne, pristajući time na protupravne radnje i njihove posljedice”.
“Uslijed takvog zlostavljanja”, navodi se u optužnici koju je sud prihvatio, “u srbijanskim logorima Begejci, Stajićevo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška usmrćeno je 19 hrvatskih zatočenika, veći broj zatočenih civila i ratnih zarobljenika je zadobio teške i po život opasne ozljede, s posljedicama trajnog narušenja zdravlja, dok je više žena sustavno silovano i seksualno zlostavljano”.
Obrazlažući nepravomoćnu osuđujuću presudu Vasiljeviću na 20 godina zatvora, predsjednik Sudskog vijeća osječkog Županijskog suda Zvonko Vrban kazao je kako Vasiljevićeva krivnja proizlazi iz prikupljenih dokaza, iskaza svjedoka, pregledane materijalne dokumentacije te iskaza samog okrivljenika.
Sud smatra nespornim da je Vasiljević odgovoran za dešavanjima u logorima.
“U logorima su zatočenici svakodnevno fizički i psihički mučeni i zlostavljani, kroz ispitivanja koja su provodili pripadnici srbijanske Službe državne sigurnosti, a što je Vasiljević znao, ali nije spriječio, niti je osigurao primjerene uvjete za život zarobljenih osoba; pa je u takvim nehumanim uvjetima svakodnevnog zlostavljanja 19 zatočenika usmrćeno, a velikom broju osoba je narušeno zdravlje”, rekao je sudac Vrban.
Istaknuo je kako iskazi svjedoka, predstavnika hrvatskih vlasti, koji su pregovarali o puštanju zarobljenih osoba iz logora u Srbiji, govore da je Vasiljević bio glavna osoba s kojom se o tome pregovaralo i da je bio upoznat sa stanjem u logorima, jer ih je obišao u prosincu 1991. te dao nalog da se logori Begejci i Stajićevo zatvore, a zarobljenici prebace u Sremsku Mitrovicu i Niš.
Županijski sud u Osijeku je protiv Vasiljevića, koji je nepravomoćno osuđen u odsutnosti na 20 godina zatvora, odredio istražni zatvor.
Obvezan je i platiti troškove postupka tijekom kojeg je ispitano više stotina svjedoka, a o čijem će se iznosu odlučiti posebnim rješenjem.
Optužnica protiv Vasiljevića podignuta je 11. travnja 2011. godine, a suđenje je započelo 22. listopada 2018. godine.
Njegov branitelj po službenoj dužnosti Dubravko Marjanović kazao je tada kako “u ponašanju njegova branjenika nisu ostvarena sva bitna obilježja kaznenih djela za koja je optužen”.
Ističe da je “Vasiljević bio šef državne sigurnosti u Srbiji, ali da se njegova uloga kao čelnog čovjeka službe očitovala u prikupljanju informacija od zarobljenih pripadnika HV-a i u cijelosti se ostvarila u prvih mjesec dana njihovoga zarobljavanja, a nakon toga, tvrdi branitelj, on više nije imao nikakvu ulogu u organizaciji logora u Srbiji, niti je odgovoran za postupanje prema zatočenicima”.
Aleksandar Vasiljević rođen je 1938. u selu Vitkovac kod Kraljeva, završio je Vojnu akademiju kopnene vojske JNA u Beogradu, a od 1965. godine je u sustavu sigurnosti JNA.
Godine 1991.-1992. vodi taj sustav, a umirovljen je svibnja 1992. godine.
Reaktiviran je 1999. godine u vrijeme NATO-ove intervencije na Saveznu Republiku Jugoslaviju i iznova umirovljen 2001. godine.
Bio je svjedok tužiteljstva u više postupaka pred Haškim tribunalom.
Povezani tekstovi
