Podnosioci zahtjeva mogu biti hrvatski državljani koji nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Hrvatske, u državama nastalima raspadom SFRJ-a ili drugim državama u kojima borave
Od početka ove godine na snazi je niz novih ili izmijenjenih zakona i propisa, od kojih se više njih odnosi i na srpsku zajednicu. Potkraj decembra na snagu je stupio pravilnik koji detaljnije regulira iznimku stambenog zbrinjavanja vezanu uz obnovu kuća i stanova izvan područja posebne državne skrbi (PPDS), odnosno ratnih i povratničkih krajeva.
- U skladu s izmjenama Zakona o područjima posebne državne skrbi iz maja prošle godine, ministar regionalnog razvoja u decembru je donio pravilnik koji regulira uvjete za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje dodjelom građevnog materijala za popravak, obnovu ili izgradnju obiteljske kuće u vlasništvu korisnika izvan PPDS-a, kao i način ostvarivanja tog prava. Zakonom i novim pravilnikom propisana je iznimka od ostvarivanja jednog od oblika prava na stambeno zbrinjavanje, koja se u pravilu ostvaruje na PPDS-u – ističe pravnik u Srpskom narodnom vijeću Boris Milošević.
Građevni materijal
Prema tom pravilniku, pravo na dodjelu građevnog materijala izvan ratnih i povratničkih područja, uz gradnju koju financira i organizira država, može ostvariti svatko tko je 8. oktobra 1991. bio vlasnik oštećene ili razorene obiteljske kuće izvan PPDS-a. Uvjet je da je oštećenje nastalo za vrijeme rata, zaključno do završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u januaru 1998, te da kuća nije obnovljena prema Zakonu o obnovi.
- Pravo na dodjelu građevnog materijala izvan ratnih područja mogu ostvariti povratnici koji su bivši nositelji stanarskog prava izvan tih područja i imaju u vlasništvu oštećenu ili razorenu obiteljsku kuću ili građevinsko zemljište, teški socijalni slučajevi i drugi korisnici socijalne skrbi, čije je imovinsko stanje takvo da ne mogu osigurati osnovne životne potrebe i stanuju u nezadovoljavajućem stambenom prostoru, a imaju u vlasništvu oštećenu ili razorenu obiteljsku kuću ili građevinsko zemljište izvan ratnih područja – kaže Milošević.
On upozorava na restriktivnu odredbu koja vrijedi i za druge slučajeve obnove, a to je da su podnosioci zahtjeva hrvatski državljani koji nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Hrvatske, u državama nastalima raspadom SFRJ-a ili drugim državama u kojima borave; odnosno, ako tu kuću ili stan nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. oktobra 1991, ako nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca i pod uvjetom da se u obnovljenu kuću ili stan vrate i ondje žive.
Iako nema točne evidencije koliko je ljudi ukupno pogođeno tim problemom, miniranjem kuće, i koji bi mogli iskoristiti ovu opciju, Milošević smatra da je riječ o približno hiljadu osoba.
- Sumnjam da će ih mnogo iskoristiti ovu mogućnost, s obzirom na njezinu restriktivnost, odnosno uvjet da se nema drugi stan ili kuća, jer većina kojima su kuće minirane u suvlasništvu ima neki drugi objekt. Ipak, imali smo više od dvadeset upita o mogućnostima takvog načina stambenog zbrinjavanja – kaže.
Potvrdu o obiteljskoj kući koja je u ratu oštećena ili razorena i koja nije obnovljena prema Zakonu o obnovi izdaje Ured državne uprave nadležan za poslove obnove za obiteljske kuće koje su bile predmetom procjene Komisije za popis i procjenu ratne štete.
Ako obiteljska kuća nije bila predmetom procjene Komisije, status oštećenja ili razaranja za nju utvrđuje Povjerenstvo za procjenu stanja stambenog objekta, koje može od podnosioca zahtjeva zatražiti i druge odgovarajuće dokaze o statusu oštećene ili razorene kuće. Pravo na dodjelu građevnog materijala može se ostvariti za obnovu ili izgradnju kuće na zemljišnoj čestici na kojoj je oštećena kuća, a rješenja o pravu na stambeno zbrinjavanje dodjelom građevnog materijala izvan PPDS-a za svaki predmet pojedinačno donosi ministar regionalnog razvoja.
Pospješen povratak
Druga značajna promjena vezana je uz izmijenjene odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu, po kojima će ga stranci moći steći ako u Hrvatskoj neprekidno borave osam, a ne dosadašnjih pet godina. Osobama koje su rođene na teritoriju Hrvatske, a ranije su zatražile otpust iz hrvatskog državljanstva i uzele drugo, ponovno dobivanje hrvatskog državljanstva vezuje se uz prestanak stranoga.
U Zakon je unesena odredba po kojoj osobe koje su 8. oktobra 1991. imale prebivalište u Hrvatskoj i kojima je odobren stalni boravak, a do danas nisu stekle državljanstvo, ispunjavaju pretpostavke za stjecanje državljanstva s obzirom na duljinu prijavljenog boravka.
- Ako se netko danas vrati, a 1991. je imao prebivalište bilo gdje u Hrvatskoj, moći će podnijeti zahtjev za dobivanje stalnog boravka, a postupak bi trajao od tri do deset mjeseci. Nakon stjecanja stalnog boravka, mogao bi pokrenuti postupak za dobivanje državljanstva, no on bi ipak bio dugotrajniji – objašnjava Milošević.
Podsjetivši da je ta izmjena donesena na insistiranje SNV-a i srpskih zastupnika u Saboru, Milošević je naglasio da se i time pospješuje povratak, jer su mnogi povratnici godinama čekali dozvolu privremenog boravka.
- Što se tiče Zakona o strancima i Zakona o državljanstvu, mislim da će pogodnost da dobiju državljanstvo imati oko hiljadu ljudi. Ta mogućnost neće biti bitna starijim osobama u mirovini, s obzirom na to da im status stranca sa stalnim boravkom daje sve potrebno, osim biračkog prava. S druge strane, ta je mogućnost jako bitna za mlađe koji traže posao, jer to državljanstvo ipak olakšava – ističe pravnik SNV-a.
Podsjetio je i da teče rok za predaju zahtjeva za stambeno zbrinjavanje za povratnike koji su bivši nosioci stanarskog prava izvan PPDS-a, čime stječu mogućnost da od države u najam dobiju stan, koji bi poslije mogli otkupiti.
- Vlada je 1. decembra rok za podnošenje zahtjeva, koji je isticao 9. decembra, produljila do 30. aprila ove godine. Svi bivši nositelji stanarskog prava trebali bi to iskoristiti, jer vjerujem da je ovo produljenje i posljednje – naglašava Boris Milošević.