Direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je da su pojave istorijskog revizionizma vrlo česte u Hrvatskoj, te da srpski naučni radnici treba da demantuju navode koji nisu tačni, ako ne mogu u Hrvatskoj, onda u inostranstvu.
Štrbac je istakao da hrvatski revizionisti imaju zacrtan cilj – da izvrše tu reviziju i da je sve upregnuto ka tom cilju – i istoričari, i filmski radnici, vlasti i hrvatska crkva.
“Mi sada samo komentarišemo pojave istorijskog revizionizma, koje su česte u Hrvatskoj. Ali, možemo da to barem smanjimo na najmanju moguću mjeru. Ne možemo samo komentarisati kada se nešto dogodi. Jedan od načina borbe je da se mi ovde sistematski borimo protiv toga, svako sa svog aspekta”, rekao je Štrbac za TV “Pink”.
On je naveo da hrvatski revizionisti, od političara, do istoričara, pa i filmskih radnika, tvrde da su u ustaškom logoru Jasenovac tekli “med i mlijeko”, da se tamo igrao fudbal i predstave “Mala Florami”, a da je tek dolaskom partizana to postao “logor smrti”.
Štrbac je naveo da se u Hrvatskoj to radi svi umreženo, počev od promocija knjiga kao što je nedavna “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori”, održana na stratštu Srba u Glini, pa do smjene hrvatskih administratora u “Vikipediji”, koji su puštali revizionističke članke o Jasenovcu.
Istoričar Momčilo Diklić smatra da je nedavna promocija knjige o Jasenovcu na mjestu stradanja Srba u Glini pokušaj brisanja tragova i ponižavanja srpskog naroda, te podsjeća da se u Glini desio jedan od najsurovijih zločina u Drugom svjetskom ratu.
“Ima različitih podataka, od 1.200 do 1.700 ljudi. Ovo je po meni još jedan pokušaj ponižavanja srpskog naroda i to na mjestu gde je izvršen jedan od najsurovijih zločina, ritualno klanje, a da se dokaže promocijom koja dokazuje kako u Hrvatskoj nije bilo ubijanja i kako je Jasenovac bio radni logor”, rekao je Diklić.
Diklić je ukazao da je srpsko stanovništvo dva puta došlo neposredno pod hrvatsku vlast i nestalo.
“Da li smo nešto krivi? Jesmo. Apsurd je da crkva u Glini poslije Drugog svjetskog rata bude do kraja očišćena i srušena”, ocijenio je Diklić i dodao da su žrtve zaslužile spomen-dom, ali da crkva nije trebalo da bude srušena, nego je mogao biti spomen-dom i uz crkvu.
Povezani tekstovi
