Gornjokarlovačka eparhija Srpske pravoslavne crkve ima u svom sastavu četiri manastira: Gomirje, Medak, Komogovinu i onaj najmlađi, manastir Presvete Bogorodice Trojeručice u Donjem Budačkom kraj Krnjaka. Ideja da se u tom mjestu formira manastir datira negdje od 2005.
Godine 2007. episkop gornjokarlovački Gerasim parohijski hram Svetih apostola Petra i Pavla te prateće objekte proglašava manastirom Presvete Bogorodice Trojeručice, posvećenim čudotvornoj ikoni koja se slavi 25. jula.
Pravoslavni Srbi naseljavaju se u Gornji i Donji Budački negdje oko 1685, i to kao graničari koji brane prodore Turaka prema Austrijskom Carstvu. Došle su 284 porodice sa 2.784 člana. Prva pravoslavna bogomolja na tom području izgrađena je, pretpostavlja se, negdje početkom 18. vijeka. Sadašnja mjesna crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Donjem Budačkom, najviše zahvaljujući nekadašnjem vladiki Simeonu i svešteniku Dušanu Puškaru, izgrađena je, osvećena i stavljena u bogoslužbenu upotrebu 1963. Bila je uništena u Drugom svjetskom ratu, a znatno je oštećena i u ratu devedesetih, no krajem te decenije, zahvaljujući Dušku Spasojeviću, prvom pravoslavnom svešteniku koji je došao u Karlovac nakon rata, krenulo se u obnovu parohijskog hrama i doma.
Inače, manastir je smješten između potoka Radonje i rijeke Korane, u predivnom krajoliku Korduna, koji svojom konfiguracijom, kako kaže vladika Gerasim, neodoljivo podsjeća na šumadijske predjele. Manastir je oaza mira i tišine, iako je smješten tek nekoliko stotina metara od državne ceste D-1 koja vodi prema Plitvicama.
U manastiru su pored starješine, igumana Nauma Milkovića, još dvojica monaha i jedan iskušenik. Tako zatičemo Dragana Marčića iz Mrkonjić Grada, koji je završio prvi razred Bogoslovije u manastiru Krka, a ovdje je na upoznavanju sa svime što ga sutra čeka.
Manastir se rasprostire na 30.000 četvornih metara. Riječ je o pravoj maloj ekonomiji. Tu je voćnjak, gaje se sve potrebne ratarske kulture, pa se od osnovnih prehrambenih artikala malo toga kupuje. Uzgajaju se jeleni i srne. Ima i ptica, a uz manastirsku crkvu nalaze se tri grobnice, u kojima nakon ekshumacije počivaju trojica bivših karlovačkih vladika, Lukijan Mušicki, Jevgenije Jovanović i Maksimilijan Hajdin. Stari parohijski dom odnosno konak ima dvije sobe, a novi pet soba, trpezariju i ostale potrebne prostorije. Tu je i velika cisterna sa plinom, pa je i grijanje riješeno. Slava manastira je 25. jula, a pored mohana o posjedu se brinu stanovnici i jedan čovjek zadužen za hranjenje životinja.
Manastir, koji se počeo graditi 2005, većim je dijelom završen. Još se planiraju izgraditi i urediti neki prateći objekti, poput biblioteke. Procjenjuje se da je do sada utrošeno oko milion kuna, a da je manastirska crkvica vrijedna oko 200.000 kuna. U financiranju su sudjelovali sama crkva, Republika Srbija, ljudi iz Srbije, domaći ljudi i općina, koja je asfaltirala puteve. Kordun prije nije bio naklonjen crkvi, pa pitamo kako je sada.
- Odaziv ljudi je dobar. Nema više slučajeva da se odbija primiti sveštenika u kuću. Postoji tradicija dolaska u crkvu i obilježavanja crkvenih praznika. Ljudi nam pomažu, ali i mi pomažemo ljudima i uvijek ćemo to činiti, no mora se znati da nismo humanitarna ustanova i da nemamo neograničena sredstva. Dakle, pomak u prihvaćanju crkve je prisutan. Ovo je prvi manastir na Kordunu i do sada je opravdao svoju ulogu i pomaknuo svijest ljudi – kaže iguman Naum Milković, porijeklom iz Drvara.
Povezani tekstovi
