D.I.C. Veritas

TVBN, 28.10.2014., Godišnjica progona iz Požeške kotline

Navršavaju se 23 godine od progona Srba iz 26 sela Požeške kotline u Hrvatskoj, kada je tokom etničkog čišćenja ubijen 71. civil srpske nacionalnosti, a opljačkano, minirano i popaljeno 616 stambenih i 590 privrednih objekata, dok su bez kuća ostala 1.492 lica.

Među civilima koji su ubijeni u selima Gornji Vrhovci, Vučjak Čečavski i Šnjegavići /koja su odbila naredbu Kriznog štaba Slavonske Požege o evakuaciji/ bile su 33 žene i 42 lica starija od 60 godina.”Za etničko čišćenje 26 sela Požeške kotline, od kojih su 23 potpuno uništena po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim, ni pred domaćim sudovima”, saopštava Informativno-dukumentacioni centar “Veritas”.

U podne, 29. oktobra 1991. godine, pripadnici hrvatske civilne zaštite i policije počeli su da provode naredbu o “evakuaciji” 2.120 mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je donio Krizni štab opštine Slavonska Požega.Prema naredbi, koju je potpisao Ante Bagarić u svojstvu predsjednika kriznog štaba, a koja je dan ranije izvješena na javnim mjestima, “evakuacija” je provođena, navodno, “u cilju zaštite njihovih života” i navodne zaštite od, kako su naveli, “četničkih terorističkih snaga i jedinica JNA”.Nakon što je većina stanovnika otišla, kreće organizovana pljačka, sistematsko paljenje i miniranje kuća, kako se Srbi više u njih nikada ne bi vratili, dok je dio starijih ljudi, koji nije htio ili mogao da napusti svoja sela, stradao prilikom sistematskog paljenja i miniranja. Da bi se Hrvatskoj i međunarodnoj javnosti “objasnilo” zašto su opljačkana i zapaljena srpska sela, u javnost je puštena teza da su to “uradili sami Srbi prilikom povlačenja kako to selo ne bi palo u hrvatske ruke”.

Dio Srba, strahujući za svoje živote, odlazi u Srbiju ili Istočnu Slavoniju, koja je tada bila pod srpskom kontrolom, a manji broj utočište nalazi u srpskim selima Gornji Vrhovci, Vučjak Čečavski i Šnjegavić, koja su odbila da se evakuišu.U zoru 10. decembra 1991. godine, hrvatske jedinice 121. brigade iz Nove Gradiške i 123. brigade iz Slavonske Požege započinju napad na “nepokorna” sela, koja padaju bez otpora, a stanovništvo se povlači prema BiH.Samo u jednom danu, 10. decembra 1991. godine, u Šnjegaviću i Vučjaku Čečavskom ubijeno je 36 lica, prosječne starosti oko 60 godina, među kojima i 20 žena.

Iz masovne grobnice, na rubu sela Šnjegavić, u decembru 2000. godine, ekshumirano je 13 posmrtnih ostataka, odakle su prebačeni na Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu, od kojih je osam identifikovano u zadnje tri i po godine kao žitelji Šnjegavića i Vučijaka Čečavskog.

Rijetki povratnici u ova sela još uvijek po zgarištima i zaparloženim voćnjacima i njivama nailaze na razbacane ljudske ostatke, ali svoja otkrića, zbog straha i nebrige, više i ne prijavljuju nadležnim organima.Hrvatsko pravosuđe je, još 2000. godine, otvorilo istragu o ubistvima civila u “nepokornim” selima protiv NN lica, koja sve ove godine tapka u mjestu.

“Veritas” je krajem 2008. godine svu prikupljenu dokumentaciju o zločinima u selima Požeške kotline dostavio Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, koje je, nakon sprovedenog predkrivičnog postupka, prikupljene dokaze dostavilo hrvatskom nadležnom tužilaštvu, ali za te zločine još niko nije odgovarao.

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.