D.I.C. Veritas

Večernje novosti, 06.08.2015., Sklonim se kada oni slave

SUDBINA KOJA GA ODVRAĆA OD KONAČNOG POVRATKA U RODNI KNIN

„Novosti“ sa Goranom Šimpragom iz Knina: Sigurnost koju osećam u Srbiji ovde ne mogu da osetim čak i kad sam najopušteniji. Tragovi „Oluje“ su duboki

PRE 19 godina „Oluja“ je, Gorana Šimpragu (31) iz Knina, odnela daleko od rodnog grada. Sa roditeljima i bratom, posle 11 dana neizvesnog puta, suza, straha i očaja, utočište je pronašao u Somboru, pa u Beogradu.

Ovog leta, Goran je ponovo u Kninu. Ali, ne na odmoru kao prethodnih godna. Radi u kafe-piceriji „Palma“, jednom od dva mesta u gradu gde se, kaže, uglavnom okupljaju Srbi. Ovih letnjih dana, pre podne, pod „Palmom“ ih baš i nema mnogo. Radije, izgleda, biraju neku na plaži u obližnjim Vodicama. Tek predveče, vrate se Kninu, pa se i u kafiću traži mesto više za stolovima ili šankom.

- Većina Srba, izbeglih 1995. godine, vraća se poslednjih godina, ali samo za vreme godišnjeg odmora – priča Goran. – More je blizu, začas se spuste do rive. Kuće su sredili, obnovili, taman toliko da im na odmoru ništa ne zafali. Kad odmori prođu, kuće se, ponovo, zatvaraju. Tako do narednog leta.

Tako je, do ovog leta, radio i naš sagovornik. Ove godine prvi put, odlučio je i da radi. Da proceni ima li makar malo šanse da se vrati.

- Na klackalici su mi i razum i srce. Ne mogu da zaboravim kolonu, bombardere, nezaštićeni narod, ubijene, uplakane, lica ljudi kojima srce puca. A, opet, ovo je moja dedovina i očevina koju će naslediti i moji sinovi. Eto, a njih ne mogu da zamislim da ovde uče istoriju, da slušaju teške reči. Neprihvatljive i, pre svega, neistinite – kaže Goran, dok mu pogled nemirno „leti“ pred naletom suza.

A, ne može, veli, da zaboravi ni pretke u Radučiću nadomak Knina. Oni su tu, kaže, Svetog Đorđa, slavili vekovima. I on je tu, u svojoj kući, na svome, sa majkom, bratom, suprugom i sinovima svakog Đurđevdana od 2001. godine. Ni ne razmišlja da drugde slavi slavu. Tako će, tvrdi, biti dok je živ.

- A, da li ću se iz Beograda konačno vratiti u Knin – ne znam! Lepo je ovde biti leti na odmoru. Ali, tek sada, kada radim, sve vidim drugačije. Stiže me kninska svakodnevica. Mnogo mi je jasnije zašto Knin zovu prestonicom socijalne pomoći. Nezaposlenost je problem svih, ne samo Srba. Mada, ne mogu da se otmem utisku da to nije slučajno. Da vlastima u Hrvatskoj, zapravo, odgovara da u ovom gradu „održavaju“ takvo stanje. Da „hrvatski kraljevski grad Knin“, kako piše na tabli na ulazu u grad, zaobiđe auto-put, da se pruga ne obnavlja – priča naš sagovornik.

S druge strane, svetle primere povratka Srba, vidi kaže, u kumovoj porodici. Vratili su se 2002. godine, imaju veliku farmu krava. Sve što proizvedu – prodaju!

- Kad bi se vratilo više mladih, vratio bih se i ja bez razmišljanja. U Hrvatskoj poštujem sve zakone i propise, imam državljanstvo, nisam ni na kavim javnim i tajnim poternicama. Ali, Srbija je i meni kao i svima koji žive zapadno od Drine, Istok kome se uvek okrećemo. Sigurnost koju osećam u Srbiji, ovde ne mogu da osetim čak i kad sam najopušteniji. Tragovi „Oluje“ su duboki – otkriva Goran svoja razmišljanja.

Šta donosi „reka budućnosti“, veli, odavno ne razmišlja. Još od onog avgustovskog dana kada je shvatio da se za tren može promeniti ceo život…

- Pomisao na taj dan, na tu strepnju i strah, neke želje i ideje seku u korenu. Ali, život je čudo, ko zna da li ću sutra biti Srbin iz Hrvatske ili Srbin u Hrvatskoj – ne skriva Goran svoju dilemu, dugu, kaže, 19 godina. – U danu kada Hrvati slave „Oluju“, ja ne budem u mom Kninu. Kao i gotovo svi Srbi, sklonim se iz grada dan-dva. Ali, poznajem i mnoge Hrvate starosedeoce koji se pre slavlja „zatvore“ u svoje kuće. I, ne izlaze dok se slavlje ne završi. Rane mog detinjstva petog avgusta su otvorene. Zato, ne mogu da radim. Ko bi izdržao da još jednom sve proživljava…

SUDBINSKI KRUG

- MOJ mlađi sin je, gle slučajnosti, rođen 4. avgusta prošle godine. Krstili smo ga u manastiru Krka. Eto, baš na datum kada smo mi pre 19 godina bežali, kada se činilo da se više nikada niko neće vratiti. Ovih dana razmišljam kakav je to krug. Da li se jedan zatvara ili se, možda, otvara novi? Je li to poruka meni ili njemu – pita se Goran Šimpraga.

J. MATIJEVIĆ

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.