Službeni Beograd tek treba otkriti potječe li Čolović iz obavještajnog miljea bivše države
Da je Čedo Čolović hrvatski agent i da su ga u Srbiji uhitili, to bi bio znak da je između Hrvatske i Srbije otpočeo hladni rat. Čolović, međutim, niti je agent vojne VSOA-e niti civilne SOA-e. U hrvatskoj obavještajnoj zajednici, nakon što su beogradski mediji objavili senzaciju o uhićenju hrvatskog agenta, brzo su iz stanja uzbune prešli u redovito stanje jer su jednako brzo ustanovili da su “hrvatski agenti u Srbiji na broju”.
Čolovića u Srbiji vjerojatno nisu pokupili tek tako i bez veze, no potječe li on iz obavještajnog miljea još iz vremena bivše države, pa je, kao što to biva, često održavao neke kontakte s bivšim kolegama koji su ostale u Republici Hrvatskoj, to neka otkriva službeni Beograd.
U našoj obavještajnoj zajednicu na ovu priču s Čolovićem gledaju kao na novi srbijanski politički igrokaz sa svrhom pokušaja političke kompromitacije Hrvatske. Da su “kolege” u Srbiji uistinu poduzeli takav “nekompetentni” korak i upriličili javno uhićenje hrvatskog agenta, to bi onda predstavljalo ozbiljno narušavanje obavještajnog statusa quo i onda bi službeni Zagreb doista morao poduzeti protumjere.
A njih ima cijeli niz, od nejavnih a civiliziranih “zamolbi da se određeni zaposlenik veleposlanstva Srbije ne treba vraćati s godišnjeg odmora” do iste takve predstave s javnim uhićenjem.
Neki bivši srpski obavještajci, a sada “analitičari”, putem medija već šalju “pozive” hrvatskoj strani da poduzme protumjere i govore kako ćemo sada sigurno odgovoriti na jednak način, no, kako stvari stoje, javnih protumjera neće biti jer Čolović nije naš agent.
Hoće li neke mjere ipak biti poduzete, ovisi o razini “bezobrazluka” koji je službeni Beograd još spreman ugraditi u ovu priču, ali to će se onda zbivati na području politike, ne obavještajne zajednice.
Kao što su hrvatski agenti u Srbiji “na broju”, tako su, vjerojatno, i agenti službi Srbije u Hrvatskoj isto tako “na broju”. I to je, koliko god se to “običnim” ljudima činilo čudnim, normalno stanje, koje pokazuje da su odnosi dviju država na tom planu u situaciji uobičajenog špijunskog nadmetanja.
Zanimljivo, za vrijeme ratova 90-ih, koliko je poznato, nikada nisu prijeđene određene granice (nije bilo likvidacija), nego su čak i tada strane agenture bile praćene, nadzirane i korištene za prijenos poruka i informacija, odnosno dezinformacija.
Taj posao agenture rade, naravno, i sada. Dakle, Hrvatska je jako svjesna gdje se u Hrvatskoj nalaze obavještajni centri srbijanske BIA-e (Bezbednosno-informativna agencija). Kao što su i u Srbiji svjesni da Hrvatska tamo ima vrlo aktivnu obavještajnu mrežu. Stoga bi uhićenje pravog hrvatskog agenta izazvalo potrese koji bi zakomplicirali odnose između RH i Srbije.
Počeo bi pravi hladni rat, u kojemu svi skidaju rukavice. Krimen koji se putem medija stavlja Čoloviću, da je skupljao podatke o bivšim oficirima JNA i srpskih vojski, jer se RH, kao, sprema pronaći ratne zločince, zvuči amaterski.
Taj je posao zasigurno već obavljen. Nadalje, Hrvatskoj i ne trebaju takvi “izviđači” jer obavještajni posao prema Srbiji obavlja se, uglavnom – iz Hrvatske. Sustavom elektroničkog nadzora naši obavještajci pokrivaju cijelu Srbiju i još puno dalje na istok. I ne trebaju nam izviđači da znamo kad se upali tenk u Nišu ili MiG na Batajnici.
Da 2002. nije bilo skandala, kada je ministar obrane Jozo Radoš “Globusu” darovao transkripte razgovora Slobodana Miloševića s generalima i obitelji, možda se ni danas ne bi znalo da su hrvatski obavještajci prisluškivali od 1995. do 2000. cijeli srbijanski vojni i politički vrh.
No, posljedice ovakve nekompetencije bile su sedam “mršavih” godina suradnje s ljutitim Amerikancima, koji su instalirali sustav kompjutorskog nadzora “Watson”.
U Beogradu su zbog otkrivanja ove tajne brzo razvili tehničke preduvjete kojima su hrvatske tajne služe ograničile u prisluškivanju vitalnih komunikacija.
U međuvremenu, problema više nema jer Hrvatska sada koristi sustav još jači od onoga “probijenog” 2002.
I zato priča o Čoloviću, zasad, spada tek u političku namjeru da se Hrvatskoj pokuša napakostiti. Pokušaj pritiska Beograda na Zagreb putem EU i Bruxellesa nije uspio, a ovo uhićenje dolazi uoči održavanja nove rusko-srpske vojne vježbe tik do istočne granice Hrvatske.
Politika u Beogradu opet igra na krivu kartu održavanja nekakve mitske nadmoći države Srbije nad Hrvatskom jer ovakvim provokacijama neće moći pritisnuti Hrvatsku da im ne radi više nikakve probleme u EU integracijama. Naprotiv.
Srbijanski vrh nije komentirao uhićenje
Premijer Tihomir Orešković i ministar vanjskih poslova Miro Kovač navode o špijunaži odbacili su kao netočne. Orešković je kazao kako je o uhićenju razgovarao s ravnateljem Sigurnosno-obavještajne agencije Danielom Markićem, koji mu je kazao kako uhićeni nije hrvatski špijun. – Znamo da je bio major JNA i da se u vrijeme Domovinskog rata borio na srpskoj strani – kazao je Orešković i izrazio uvjerenje da je riječ o provokaciji iz Srbije.
Ministar vanjskih poslova Miro Kovač poručio je da to, “budući da je to plasirano u medije, a ne hrvatskoj strani, ispada da je to neka vrsta trećerazredne epizode u ovoj sapunici koja se nama u Hrvatskoj servira već tjednima”. – To je neka vrsta ”cirkusa Colorado” – kazao je Kovač te dodao kako je isto poručio srbijanskom kolegi Ivici Dačiću.
Do zaključenja izdanja nitko iz srbijanskog državnog vrha nije komentirao uhićenje.
Povezani tekstovi
