Odlukom suca Županijskog suda u Osijeku desetorica optuženih za ubojstvo 72 civila i hrvatska vojnika ‘91. u Trpinji proglašeni su krivima i osuđeni na 139 godina
U potpunoj tišini su se obitelji desetorice optuženih za ubojstvo 72 civila i branitelja iz Vukovara razišli iz Ve like dvorane Županijskog suda u Osijeku nakon što su čuli da je sudac Darko Krušlin nepravomoćno osudio Stevu Pantića, Milisava Atanackovića, Milenka Pantića, Đoku Stajića, Zorana Rankovića, Zorana Gajanina, Simu Stevića, Željka Vukovića, Miroslava Kovačevića i Jerka Mićića na ukupno 139 godina zatvora.
Najveće zatvorske kazne, po 20 godina, dobili su Stevo Pantić i Milisav Atanacković, dok je najmanju zatvorsku kaznu, 5 godina, dobio Miroslav Kovačević, devetooptuženi, kojeg je prije nekoliko tjedana u sumanutom psihičkom stanju njegov “cimer” iz pritvorske ćelije u gluho doba noći bio izudarao stolicom po glavi. Svi optuženici su mirno podnijeli izricanje presude, tek se petooptuženi Zoran Ranković, koji je osuđen na 12 godina zatvora, uhvatio za glavu i u suzama nastavio pratiti sučevo obrazloženje presude.
Rekli da se ne osjećaju krivima
Tijekom suđenja, koje je započelo krajem listopada, sudsko vijeće je saslušalo više od 70 svjedoka, a većina dokaznog materijala se temeljila na iskazima dvojice svjedoka – “Bosuta” i Dragana Đurđevića, koje su optuženici nazvali “liječenim alkoholičarima i psihičkim bolesnicima koji im se svojim iskazom tako svete, jer su im obljubili žene”. Sudac je obrane optuženih, koji su se izjasnili da nisu krivi za djela koja im se stavljaju na teret, jer “nisu bili na mjestu zločina u vrijeme kad im se pripisuju zlodjela”, ocijenio neuvjerljivim“.
‘Presuda je adekvatna’
Svih pet točaka optužnice koje su postavljene sudsko vijeće je prihvatilo, svim optuženicima je presuđeno, kazne su primjerene težini kaznenih djela, od kojih sudvije maksimalne zatvorske kazne. Mislim da je sudsko vijeće učinilo dobru ocjenu i procjenu svih dokaza i ova presuda, ako ovakva i ostane, potpuno adekvatna svemu što se događalo u ovome postupku, rekao je državni odvjetnik Miroslav Kraljević.
Optuženici su uhićeni u Trpinji brzom policijskom akcijom sredinom srpnja prošle godine i vrijeme provedeno u pritvoru oduzet će im se od zatvorske kazne koju su dobili.
Ratni zločin nad civilima i braniteljima
Nakon uhićenja mještani su ih branili govoreći da su to “nevini domaći ljudi koji nisu napuštali svoje selo svih ovih godina”.
Optužnica ih je teretila za izravnu krivicu za ubojstvo 72 te mučenje još 14 ljudi. U sudskom procesu je dokazano da je jedan od optuženika i silovao jednu ženu, da je drugi optuživši svoju žrtvu da je bila “ustaški snajperist, ubijala teritorijalce i klala srpsku djecu” gurao joj policijsku palicu u spolni organ i ozlijedio.
Za prvooptuženog Milenka Pantića se ustvrdilo da je uzeo ključeve zatvora, otključao ga i uperio automatsku pušku u zatočenike. Držeći ih na nišanu, izveo ih je pred zgradu milicije u Trpinji nadomak Vukovara.
Tko ih želi ići ubijati, upitao je zatim Stevo Pantić koji je, kako se sumnja, i donio odluku o strijeljanju zarobljenih Vukovaraca.
Pripadnici Teritorijalne obrane dobrovoljno su podigli ruke. Utjerali su zatočenike u kamion i odvezli ih do Bobotskog kanala. Oteli su im nakit i novac te ih strijeljali. Već su prije pripremili jamu u kojoj su ih zatim zatrpali bagerom. Dokumente su im spalili kako bi izbrisali tragove.
Broj žrtava u Bobotskom kanalu se ne zna, no najmanje ih je jedanaest. Izvedeni su iz kuća pri napadu na Trpinjsku cestu u Vukovaru. Život su tako izgubili Stipan i Iva Babić, roditelji legendarnog vukovarskog branitelja Marka Babića. Obitelj ih je tražila od kuće do kuće nadajući se da se skrivaju u podrumima.
Za mučenje branitelja Zlatka Gojuna sumnjiči se Milisav Atanacković koji ga je tukao drškom metle sve dok nije pukla, a branitelj nije pao u nesvijest.
Sudac je u obrazloženju presude za Atanackovića, primjerice, naveo izjavu svjedoka koji je čuo Atanackovića kako se poslije strijeljanja pohvalio: “Da ste samo vidjeli kako su im letjele džigerice! Osvetio sam brata.”
Potom su ga nastavili tući i zapovjednik teritorijalne obrane Trpinja Stevo Pantić i zamjenik mu Borislav Držaić. Držaić mu je zasjekao uho, a Pantić pucao za njim iz pištolja dok su ga odvodili s ispitivanja.
Iz kamiona i autobusa kojima su hrvatski branitelji prevoženi iz Borovo commercea kroz Trpinju lokalni “teritorijalci” su izvukli najmanje 60 zarobljenih ranjenika, udarali ih i zlostavljali, a besvjesna tijela odnosili u hangare i nastavljali iživljavanje batom za meso po glavi.
Povezani tekstovi
