Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je presudu kojom su desetorica optuženih za učeše u masovnom pogubljenju 24 civila bošnjačke nacionalnosti na području Bosanskog Novog u junu 1992. godine osuđeni na ukupno 162 godine zatvora.
Presudom Apelacionog odjeljenja Suda BiH, u koju je BIRN imao uvid, potvrđena je prvostepena presuda kojom je deset bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđeno za ubistvo 24 stanovnika sela bošnjačke nacionalnosti počinjeno u junu 1992. godine, koje su prvo natjerali da sami iskopaju svoje grobove.
Drugostepenom presudom potvrđene su kazne izrečene u novembru 2023. godine.
Ranko Balaban, Ratko Goronja, Nikola Reljić, Mirko Odžić, Ranko i Dragan Baltić osuđeni su na po 18 godina, Rajko Karlica, Milenko Brčin te Milenko Babić na po 15, dok je Miroslav Kapetanović osuđen na devet godina zatvora.
Prvostepenom presudom sud je utvrdio da su svi optuženi 22. juna 1992. godine, nakon sahrane ubijenog srpskog vojnika, kao naoružana grupa koju je činilo više od 20 vojnika, krenuli u sela Aliće i Ekiće.
Tu su, kako je zaključeno, natjerali civilno bošnjačko stanovništvo da izađe iz kuća, pod prijetnjama da će ih ubiti ako to ne urade; pucajući i galameći na njih, poveli ih prema pravoslavnom groblju, gdje su muškarce tukli kundacima, šakama i nogama, dok su žene i djeca to posmatrali.
“Potom odvajaju oko 90 muškaraca i odvode ih na muslimansko groblje, gdje ih tjeraju da iskopaju grobnicu i stanu oko nje, nakon čega su naoružani vojnici dobili naredbu da stanu u streljački vod i započnu pucnjavu”, navela je predsjedavajuća Vijeća Lejla Konjić Dragović iznoseći prvostepenu presudu.
U drugostepenoj presudi se navodi da su branioci ponajviše osporavali iskaze tri svjedoka, koji su zaključili sporazum o priznanju krivice.
“Proizilazi da se radi o iskazima koji … se međusobno nadopunjuju u pogledu odlučnih činjenica, te upućuju na jasan zaključak o ulozi optuženih“ , dodaje se u presudi Apelacionog vijeća.
Vijeće primjećuje da su Odbrane „pretežno selektivno cijenile iskaze saslušanih svjedoka, insistirajući na pojedinim dijelovima koji i nisu od odlučujućeg značaja, za razliku od Prvostepenog vijeća koje je iskaze svjedoka sagledalo u cjelini, utvrdivši da su objektivno iznijeli svoja saznanja u pogledu inkriminisanog događaja“.
Apelaciono vijeće nalazi da su iskazi troje svjedoka „pouzdan osnov za utvrđivanje odlučnih činjenica“.
Ova presuda je konačna i na nju ne postoji mogućnost žalbe.
Povezani tekstovi
