Ujutro rano na Nikoljdan 1991. pripadnici 108. i 121. brigade ZNG-a i specijalci iz grupe “Svileni”, ukupne jačine od 363 vojnika, počeli su pješadjski napad na srpsko selo Mašićka Šagovina kod Novske, smješteno na južnim obroncima Psunja, kojeg su branili pripadnici TO iz ovoga i susjednih srpskih sela sa oko stotinjak dobrovoljaca iz Srbije. U toku borbe za “prokletu utvrdu”, kako su Hrvati, zbog njenog izuzetnog geostrateškog položaja zvali Mašićku Šagovinu, “zenge” su u toku dana ovladali cijelim mjestom, kojom prilikom su likvidirali najmanje 55 ljudi, među kojima 31 civila i pripadnika TO iz Mašićke Šagovine.
Preživjela mještanka Mara Mioković svjedoči: “Sakrila sam se u podrum Rajka Stojčevića, gdje se okupio veći broj nas Srba… Hrvati su nas pozivali da se predamo a kad to iz straha nismo učinili, u podrum su ubacili više eksplozivnih naprava, kojom prilikom su ubijeni: Milan Stojičević(30), Tihomir Milosavljević (20), Antal Borbelj (53) i njegova supruga Savka (45)… A kad smo počeli izlaziti iz podruma sa podignutim rukama, ubili su i Predraga Cindrića (23), Branka Miletića (33) i još neke pripadnike TO koje nisam poznavala… Dragan Milosavljević (23) je takođe ubijen ispred svoje kuće… Nakon što su po selu pokupili preostale civile, ubili su Gospavu Mandić (40), Milenka Tubića (61) i njegovu suprugu Mlađenku (61), Zorku Bakić (45) i Gligorija Milankovića (59). To veče su ubili i paralizovanu Anku Milanković (87) tako što su joj bombu ubacili u kuću… Isto veče u svojoj kući ubijen je i Jovo Savanović (60)…”
Ponalogu hrvatske vojske u Mašićkoj Šagovini je pokopano 28 leševa, većina pod imenom, a skupljali su ih i pokapali njihovi rođaci, među kojima i Cvetanka Milosavljević, koja je morala pokopati i svoja dva sina Tihomira i Dragana. Sa ove lokacije do 2013, u pojedinačnim ekshumacijama, ekshumirano je i predato srpskoj strani najmanje 6 posmrtnih ostataka, koji su nakon toga identifikovani i preuzeti od njihovih porodica. U oktobru 2013. sa ove lokacije ekshumirani su posmrtni ostaci 19 žrtava, od kojih je do sada 14 identifikovano.
Najmanje pet leševa iz ovog događaja hrvatska strana je početkom januara 1992. godine predala pripadnicima JNA, koji su zaprimljeni i obdukovani na VMA. Leševi su toliko bili izmasakrirani (rascopane glave, polomljeni udovi, odsječeni nosevi i jezici, zabijeni klinci pod nokte…) da još nisu identifikovani, već su pod oznakom NN pokopani na groblju Lešće, gdje se i sada nalaze.
Za ostale žrtve još se ne zna ni mjesto ukopa.
Za zločin u Mašićkoj Šagovini još niko nije odgovarao ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.
U Mašićkoj Šagovini je po popisu stanovništva iz 1991. živjelo 209 stanovnika od čega 189 (90%) Srba, 16 Hrvata i 4 Jugoslovena. Dvadeset godina kasnije, po popisu iz 2011., u ovom selu je popisano 7 žitelja, 2 muškarca i pet žena, bez oznake nacionalne pripadnosti.
Beograd, 18.12.2018.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
