Ivan Mikulić iz Osijeka, bivši zatočenik srpskih logora Stajićevo i Begejci, prema pravomoćnoj presudi beogradskog suda ima pravo na odštetu od 1,5 milijuna dinara, odnosno približno 12.750 eura. Odluka je posebno važna jer bi mogla olakšati pokretanje novih postupaka hrvatskih branitelja i civila koji već 35 godina čekaju pravdu za zlostavljanja u srbijanskim logorima.
Detalje presude Prvog osnovnog suda u Beogradu, pod brojem 31 P. 12194/23, objavio je Savo Štrbac, predsjednik dokumentacijskog društva Veritas. Upozorio je da bi zahtjevi drugih hrvatskih zatočenika mogli Srbiju stajati milijune eura.
Međutim, presuda još ne znači da je novac isplaćen. Prema Štrpčevim informacijama, srbijansko Vojno pravobraniteljstvo podnijelo je reviziju, a postupak prisilne naplate još nije dovršen.
Posebno je zanimljiv pravni temelj Mikulićeva zahtjeva.
Njegovi odvjetnici, prema objavljenim informacijama, priložili su potvrdu Crvenog križa o zatočeništvu te raniju kaznenu presudu protiv Ivice Vuletića, osuđenog za ratne zločine nad hrvatskim zarobljenicima. Srbijansko pravosuđe prethodno je priznalo hrvatsku presudu radi izvršenja zatvorske kazne.
Štrbac osporava Vuletićevu krivnju i tvrdi da je srbijansko pravosuđe pogriješilo prihvaćanjem hrvatske presude. Međutim, njegovo osporavanje ne mijenja činjenicu da je riječ o pravomoćnoj osudi.
Posebnu težinu cijelom slučaju daje dugogodišnje odbijanje zahtjeva hrvatskih logoraša. Još 2014. beogradski sud odbio je odštetne zahtjeve dvanaest hrvatskih državljana, pozivajući se na zastaru.
Postojanje logora i zlostavljanje hrvatskih zarobljenika potvrđeni su brojnim dokumentima i sudskim postupcima. U ožujku 2026. hrvatski Visoki kazneni sud pravomoćno je osudio bivšeg vojnog suca JNA Vojislava Medića na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina nad zarobljenicima u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici.
Mikulićeva presuda ne znači da svi bivši logoraši automatski ostvaruju pravo na jednaku odštetu. Svaki zahtjev ovisit će o dokazima, okolnostima zatočeništva i pravnim pretpostavkama.
Ipak, otvara se ozbiljno pitanje hrvatske državne politike.
Ako je pojedinac uspio izboriti pravomoćnu presudu pred sudom u Srbiji, što Hrvatska poduzima kako bi ostalim žrtvama osigurala odgovarajuću pravnu pomoć?
Trideset pet godina nakon agresije, hrvatski logoraši ne bi smjeli biti prepušteni isključivo vlastitim sredstvima i pojedinačnim sudskim bitkama.
Srbija se desetljećima suočava sa zahtjevima za utvrđivanje odgovornosti za logore na svojem teritoriju. Slučaj osječkog branitelja ponovno je otvorio pitanje odštete, ali i državne odgovornosti koja ne prestaje završetkom rata.
