U nedjelju se obilježava 28. obljetnica “Krvavog Uskrsa”, dana kada je poginula prva žrtva Domovinskog rata Josip Jović. Akcija “Krvavi Uskrs” predstavlja prvi oružan sukob u Domovinskom ratu u kojem je poginuo pripadnik hrvatskih postrojbi.
Na Uskrs 1991. na cesti kod NP Plitvice pripadnici paravojnih srpskih postrojbi su balvanima, barikadama i pucnjavom dočekali hrvatske policajce. Došlo je do okršaja koji je trajao nekoliko sati. Nažalost, u samom okršaju poginula je i prva žrtva Domovinskog rata, mladi policajac Josip Jović iz malog mjesta Aržana kraj Imotskog.
Akcija hrvatske policije i ostalih hrvatskih postrojbi je uslijedila kao odgovor na zauzimanje Nacionalnog parka Plitvice i blokiranja državne ceste D1, koja spaja sjever i jug zemlje, od strane pripadnika tzv. SAO Krajine. U akciji su sudjelovali pripadnici Jedinice za posebne namjene Rakitje, čiji je Jović bio pripadnik te pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko.
Sudjelovale su i druge postrojbe, a među njima i Antiteroristička jedinica Sljeme, čiji je pripadnik u to vrijeme bio i general Željko Sačić.
Upravo se Sačić za Direktno prisjetio same akcije, čiji je bio sudionik. Također je objasnio politički kontekst cijele priče, ali i otkrio što se zbivalo nakon same akcije.
‘KOS-ov model je bio izazvati sukobe, očekivala se intervencija JNA’
“Sama akcija je bila samo slijed već prethodno krvavih događanja u Hrvatskoj, prije svega na pakračkom bojištu. Akcije su uslijedile nakon odluke krnjeg Predsjedništva SFRJ da se pod svaku cijenu uništi demokracija u Hrvatskoj. Kad već nisu mogli legalnim putem izglasati intervenciju u Hrvatskoj, onda su išli po KOS-ovom modelu, što je osobno Aca Vasiljević više puta javno priznao, provocirati sukobe po Hrvatskoj. Sukobi su trebali pokazati jugoslavenskoj i svjetskoj javnosti kako u Hrvatskoj nema suživota, da su na vlasti ustaše te da se kriza mora riješiti vojnim i nasilnim putem”, objasnio je Sačić politički kontekst prije same akcije.
Sačić dodaje kako se radi o prvoj akciji sa žrtvama: “Njihovi pomoćnici i sljedbenici unitarističke i velikosrpske politike Babić, Martić i Rašković su i pokrenuli pobunu zbog toga, a među ostalim i na Plitvičkim jezerima. Ta akcija na Plitvicama je bila specifična jer je poginuo naš prvi borac, iako se u Pakracu pucalo, ali nije bilo žrtava. Naše tada najorganiziranije i najopremljenije snage, pripadnici ATJ Lučko, uspjele su ostvariti zadaću koja im je dana, iako su bili u teškim uvjetima i izloženi žestokom otporu. Tigrovi su nažalost upali u zasjedu, ali moram reći da su sve naše postrojbe odradile velik posao i da su bile visokoprofesionalne. Imali smo i vrlo poznatih ratnih zarobljenika, među njima i Dušana Zelenbabu, Gorana Hadžića i druge”.
“Epilog priče je također jako dramatičan, naše snage su osvojile središte Nacionalnog parka, ali se JNA uključila. JNA je navodno ‘razdvajala snage', ali je zapravo okružila naše postrojbe. Ta postaja je poslije postojala samo na papiru, iako je u nekim trenucima bilo i više od 100 policajaca u njoj. Policajci su bili u potpunosti okruženi oklopnim jedinicama JNA i srpskim teritorijalcima. Oni su dolje praktički postali taoci, više od dva mjeseca, to su bile prestrašne drame. Mi smo njima dostavljali logistiku preko Slunja i Karlovca, ali je situacija brzo eskalirala. Na kraju su bili potpuno istraumatizirani, pili su vodu iz radijatora, to su bile strašne stvari. Na kraju su bili evakuirani pa je tako akcija oslobađanja Plitvica bila neutralizirana”, pojasnio je general Sačić i događaje nakon same akcije.
Sačić je u razgovoru posebnu istaknuo i opomenuo hrvatsku javnost kako se upravo na ovakvim akcijama mora učiti te razmišljati o budućnosti.
“Danas moramo biti oprezni jer vidimo da velikosrpska ideja nije poražena. Vidimo po okupljanju u Nišu da nas ponovno etiketiraju kao strateške neprijatelje, to nisu nerealni strahovi. Ta njihova velikosrpska i četnička ekspanzija prema Zapadu je evidentna, oni se ne mogu širiti prema Kosovu pa se žele probiti na ‘meki trbuh’ na Zapadu. Moramo na akcijama poput ‘Krvavog Uskrsa’ učiti jer smo tada bili slabi i nemoćni i ne smijemo se više nikad dovesti u situaciju da se takvo nešto ne ponovi. Moramo voditi računa o nacionalnoj sigurnosti”, rekao nam je.
Bivši pripadnik ATJ Sljeme u vrijeme same akcije kaže kako je istina da je u samoj akciji izbjegnuta puno veća potencijalna tragedija: “Istina je da je izbjegnuta veća tragedija. Radilo se o mini, nisu izvadili osigurač. Tko zna da li se radilo o panici i neznanju, ali hvala Bogu sve je prošlo bez dodatnih žrtava. Izazvalo bi to još teže moralno stanje u Hrvatskoj i dodatnu frustraciju. To smo doživjeli masakrom naših redarstvenika u Borovu selu, a to su slično planirali napraviti i ovdje. Bila bi to podloga izlaska JNA na cijelom području Hrvatske bez odluke Predsjedništva SFRJ”.
Na kraju Sačić zaključuje : “Morate shvatiti da je postojalo veliko neiskustvo u našim prvim akcijama. Mi smo prvu vojnu akciju sličnog tipa imali u Pakracu, nismo tako mogli brzo savladati sve te tehnike na taktičkoj razini. Bilo je nesnalaženja, bilo je sve u povojima. Jedino je ATJ Lučko imalo susret s ekstremistima po Banovini, ali nitko nije imao iskustvo otvorene pucnjave. No, učili smo, iskustvo smo stjecali i žrtvama, nije to hrabre branitelje obeshrabrilo. To su nevjerojatne stvari, što hrabrost čini od čovjeka i kako vas pokreće”.
Povezani tekstovi
