Gosti su se u više navrata na početku emisije pozivali na etničko čišćenje, odbijajući usporedbe Oluje s protjerivanjem stotine tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine. A onda je na red došao Štrbac.
‘Bilo je kao u Hiroshimi kad su padale atomske bombe’
“Bio sam sekretar Vlade i nisam naišao ni na dokument ni na dogovor” tvrdi Štrbac koji možebitni poziv iz Beograda poistovjećuje s teorijama zavjere. Nakon posjeta Bihaću vraćao se u Knin s noći 3. na 4. kolovoz 1995. “Znali smo da će nas napasti, tamo gdje je Krajina najuža – u području Korduna kod Slunja. U najgorem slučaju će nam zauzeti jedan dio kao i u prethodnim akcijama, ali ćemo se obraniti i ništa neće biti strašno. Bio sam smiren, odlazim u iznajmljenu sobicu i tamo sam pridremao. Kad već u pet ujutro počinje kanonada granata! Imao sam osjećaj da odskaćem od kreveta bar metar… Pogledam kroz prozor i bar na dvadeset mjesta one pećurke od granata, kao kad su na Hiroshimu padale atomske bombe.”
“Nisu udarani vojni ciljevi, nego svuda! Pokušavam da se probijem do svoje kancelarije, tamo su ljudi dežurali… Niti je tko odlazio niti je tko dolazio. Bio je strašan strah, pa nismo znali gdje će padati granata!” Štrbac navodi da nije znao hoće li granata pasti odmah ili za pola sata, i tako je bilo cijeli dan – baš kao u Vukovaru, Slavonskom Brodu, Zadru ili Dubrovniku. S tim da je ovo bio prvi takav sveobuhvatni napad na SAO Krajinu u cijelom ratu. Naveo je da je po prvi puta vidio kuće bez stakala, uništene i ulice pune krhotina. Ostao je u potpunom šoku. Dodaje da su pogađani čak i vojni dom te novinarska agencija Iskra.
‘Hrvati su nam već ranije presjekli komunikaciju s maticom Srbijom preko Republike Srpske’
“Bilo je sve više i više ranjenih i mrtvih, skupljao ih je UNPROFOR. Oni su nas obavještavali o stanju na fronti. Prvi udari bili su od strane NATO aviona, srušili su nam releje. Poletjeli su iz Italije. Sva komanda išla nam je preko tih releja! Držali smo se dobro, sve do popodnevnih sati. A onda je krenulo! Probili su nam front kod Drniša, pa front na Ravnim Kotarima! Pozvali smo sve predstavnike međunarodnih organizacija, Knin je bio glavni grad Krajine… Nema tko nije bio. Rečeno nam je da se svi civili trebaju povući prema Srbu i Lapcu, to područje nije bilo na dometu.”
“Znate kako izgleda Krajina, ona je bila uska. Mogli su nas s Dinare kamenjem gađati Knin. Pogledam kroz prozor, ono već kolone. Idu iz Drniša kroz Knin, prema Lici. Kroz Martin Brod i Republiku Srpsku. Hrvati su nam već par dana ranije presjekli našu normalnu komunikaciju preko Republike Srpske do matice Srbije. Zbog tog slobodnog kordona mnogi izvlače zaključke da je izdaja bila organizovana … Nije bilo nikakvih organizovanih akcija, ono što nam Hrvati sad prikazuju da smo uvježbavali ‘bežaniju’ … UNPROFOR je javio svojoj komandi u Zagreb da ne tuku kolone, tamo su civili. Nek spašavaju žive glave. Dogovorimo se da se opet nađemo s tim predstavnicima. I nitko ne dođe. Cilj je bio protjerati taj narod.”
Autor: R.M.
Povezani tekstovi
