Činjenica jest da su toga dana organizirani preleti MiG-ova, ali su oni bili samo maska za drugi, sigurniji plan. O tome govori i priča jednog od savjetnika Franje Tuđmana, koji je izjavio, da je u Banskim dvorima pronađen lokator za navođenje bombe.
Meta specijalnoga rata Srbije protiv Hrvatske svojedobno je bio predsjednik Franjo Tuđman, jer je bio glavna poluga stvaranja države Hrvatske. I današnji mediji često još šire srpsku propagandu o dogovoru Milošević – Tuđman, no takve teze su bezočna laž, čime se samo potvrđuje koliku je opasnost za Srbiju predstavljala Tuđmanova politika.
Druga važna činjenica koja se proteže kroz naša istraživanja, izdaja je hrvatskih interesa u uvjetima u kojima je djelovao prvi hrvatski predsjednik. A to je bilo vrijeme u kojem je srpska strana svakodnevno provodila zločine, a svjetska zajednica nije željela državu Hrvatsku, dok su mediji podupirali sve takve planove. Tako je izgledao svaki radni dan Franje Tuđmana, pa se iz toga izvlači jasan zaključak koliko je on bitan u hrvatskoj povijesti.
Što sve prešućuju naši mediji?
I danas osporavani Franjo Tuđman bio je idealan državnik tadašnje ratne situacije. On je za života bio meta srpskih obavještajnih službi, a danas je meta srpskih i hrvatskih medija. No, on je srušio mit o velikoj Srbiji i zato ga Srbi progone do današnjih dana – i dalje se sotonizira se, a narod truje lažima, jer je Velika Srbija i dalje cilj, ne samo srpskih intelektualaca.
Zanimljivo je da naši mediji prešućuju postojanje tzv. biroa Krajine u Beogradu, koji je zapravo krajiška vlada u egzilu. To i dalje dokazuje da se Srbija nije pomirila s propašću Velike Srbije. Međutim, hrvatska politika nije uspjela od Srbije dobiti niti ratnu reparaciju, niti ispriku, a kamoli osudu učinjenih zločina, a sada podržava njen ulazak u Europsku uniju. Pritom nitko nikada u hrvatskoj politici nije postavio pitanje tog tzv. biroa Krajine, a kamoli njegovog gašenja, iako je već podijeljen po ministarskim resorima, a financira ga srpska država.
Činjenica jest da je Opus dei gubitkom Banjalučke biskupije i Sarajevske nadbiskupije hitno organizirao dvije biskupije u Hrvatskoj – Sisačku i Bjelovarsko-križevačku – upravo zbog sve veće ugroze katoličkog stanovništva. Kako naša vlast nije prepoznala tu veliku opasnost s istoka, Crkva okuplja vjernike oko sebe i tako pokušava stvoriti branu prema nadolazećem srpskom nacionalizmu. Pritom su Banjalučka biskupija i Sarajevska nadbiskupija, koje su oduvijek bile na bosanskom terenu, danas zbrisane s lica zemlje. I to je alarm koji upozorava na pokušaje brisanja Hrvata s tih prostora. Jer, sljedeći korak je komadanje Hrvatske. Tako planu Velike Srbije, koji nikada nije ugašen, zdušno pomaže hrvatska vlast ponižavanjem djela Franje Tuđmana i prešućivanjem navedenih činjenica.
Otac srpskih propagandnih prijevara
Otac svih srpskih propagandnih prijevara je Aleksandar Vasiljević. Taj srpski Goebbels stvorio je osnovu ogromne laži o Tuđmanu i time produljio nadu u ujedinjenje srpskih zemalja. On je i tvorac mnogih podmetnutih akcija i ubojstava, zbog kojih je onda optužio hrvatsko rukovodstvo. Sada ćemo pokušati razjasniti jedan od najpoznatijih događaja – atentat u Banskim dvorima.
Prema informacijama iz medija i hrvatske strane, atentat na Franju Tuđmana je poduzelo zrakoplovstvo JNA, 7. listopada 1991. godine.
“Dana 7. listopada sirene civilne zaštite oglasile su se u Zagrebu. Oko 15 sati eksplozija je odjeknula Banskim dvorima, u centru glavnoga grada. Hrvatska vlada izvjestila je da su jugoslavenski borbeni avioni MiG-29 napali zgradu pri čemu je jedna raketa izravno pogodila palaču, dok su druge pale na susjedne zgrade. U napadima su mogli biti ubijeni Franjo Tuđman, novoizabrani hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, predsjednik Predsjedništva Jugoslavije i Ante Marković, jugoslavenski premijer, jer su sva trojica u to vrijeme bili u zgradi, no svi su preživjeli. Jedan je građanin ubijen, a dijelovi zgrade teško su oštećeni.
Dan prije raketiranja, Hrvatska je vojska primila informacije s aerodroma Željava, kod Bihaća, o zračnoj zadaći visoke tajnosti koju je JNA pripremala za sljedeći dan, no one nisu smatrane ozbiljnima zbog nedostatka detalja.”
Pukovnik Čedo Knežević – planer akcije
To je službeno izvješće o tom događaju, no istina je, ipak, drukčija i još puno gora. Činjenica jest da su toga dana organizirani preleti MiG-ova, ali su oni bili samo maska za drugi, sigurniji plan. O tome govori i priča jednog od savjetnika Franje Tuđmana, koji je izjavio, da je u Banskim dvorima pronađen lokator za navođenje bombe. To pak govori da je netko ušao u Banske dvore i pomogao u realizaciji paklenog plana na licu mjesta. No, kako je mogao ući u tako dobro čuvan objekt? Izdajom! Znači, kao i u prethodnim slučajevima, imao je podršku nekadašnjih članova JNA i jugoslavenskih službi, koji su tada djelovali u sklopu hrvatskih snaga. Pronađeni lokator je i dokaz da je toga dana u Banske dvore unešeno nešto čemu tamo ni u kojem slučaju nije bilo mjesto, a to je obavio srpski diverzant.
Naime, mozak i planer te akcije bio je pukovnik Čedo Knežević, a akciju su obavili diverzanti zloglasnog 10. diverzantskog odreda. Njegovi pripadnici su obuku obavili u Pančevu, iako neki sada špekuliraju o njihovoj obuci u Izraelu i Rusiji, što je netočno. Ta je informacija namjerno ubačena kako bi se zameo trag pravog mjesta obuke. Jer, takve jedinice se, shodno zadacima, obučavaju isključivo u matičnim zemljama. Ti su diverzanti odgovorni i za pokolj na sarajevskoj tržnici, iako su mediji objavili da je krivac za taj masakr bilo – granatiranje srpske strane.
Prepoznatljiv rukopis istih terorista
No, ako promotrimo što su tada javljali srpski mediji o slučaju Banskih dvora i sarajevske tržnice, jasno vidimo isti rukopis terorista. U slučaju Banskih dvora srpski mediji jasno su kazali da je hrvatska vlast sama podmetnula bombu zbog što jače svjetske podrške, a u slučaju sarajevske tržnice, da su muslimanske snage podmetnule bombu kako bi izazvale zgražanje svjetske javnosti. No, kako su srpski mediji toliko precizno znali da su bombe podmetnute? Za to je “zaslužna” koordinacija medija i Aleksandra Vasiljevića, koji je provodio specijalni rat protiv Hrvatske i BiH. Cilj mu je u Hrvatskoj bilo ubojstvo Franje Tuđmana, a u BiH – sukob muslimanskih i hrvatskih snaga.
A zapravo je u Zagrebu diverzant unio bombu u Banske dvore, kazetnu, nalik na avionsku bombu, kako bi sve izgledalo što uvjerljive. Skicu bombe napravio nam je Slovenac Franc Kos, član 10. diverzantskog odreda, koji nam je sve to i pismeno posvjedočio. Bomba je izrađena u jednom institutu u Beogradu i prilagođena da imitira djelovanje avionske bombe, kako nitko ne bi povezao diverzantsko djelovanje i pomoć izdajnika u hrvatskim redovima. Naime, ratni zločinac Aleksandar Vasiljević se koristio prokušanim metodama – ucjenjivao je i potom vrbovao j Hrvate, doušnike jugoslavenskih tajnih službi u hrvatskoj vlasti, i tako osigurao nesmetani upad diverzanata u Banske dvore.
Inače, 10. diverzantski odred je “poznat” i po djelovanjima u Tuzli, podmetanjem eksplozivnih naprava ispred škole i rasipavanjem bojnih otrova. Nakon završetka ratova u bivšoj zemlji, pojedini su diverzanti odrađivali i druge terorističke akcije na području regije. Neki od tih zločinaca dobili su hrvatske putovnice u Tuzlanskom konzulatu, pa su pobjegli na sigurno.
Povezani tekstovi
