D.I.C. Veritas

“Documenta”, 02.05.2012. Osijek, Zagreb, 2. svibnja 2012. PRIOPĆENJE O NEPROCESUIRANOM ZLOČINU POČINJENOM U MEDARIMA TIJEKOM VOJNO REDARSTVENE AKCIJA BLJESAK

Prvog dana vojno redarstvene akcije „Bljesak”1, 01. svibnja 1995. godine u selu Medari, tada općina Nova Gradiška, hrvatski su vojnici, na svirep način usmrtili dvadeset i dvoje civila od njih dvadeset i četvero koliko ih se tada zateklo u selu. Podsjećamo da su 1. svibnja 1995. godine pripadnici Hrvatske vojske ušli u selo oko 6 sati ujutro i počinili zločin nad preostalim stanovništvom. Preživjele su dvije mlade djevojke, i to samo zato što ih je prepoznao i zaštitio jedan od hrvatskih vojnika.

Apeliramo na učinkovitiji rad policije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i sudova RH na istraživanju i procesuiranju svih ratnih zločina i upozoravamo još jednom na neprocesuiranje zločina u Medarima.

Žrtve

Od navedene 22 žrtve u Medarima troje je djece (dvije djevojčice u dobi od sedam i osam, te dječak u dobi od 11 godina) i 11 žena.

Ubijeni su; Ljeposava Burujević (r.1925.) i Mile Burujević (r. oko 1935.); Rade Čanak (r.1907.) i Draga Čanak (r.1919.); Ruža Dičko (r.1943.) i Željko Dičko (r.1967.); Draga Đumić (r.1919.); Jovan Grmuša (r.1933.); Jela Mrkonjić (r. oko 1945.); Anka Niniković (r.1919.); Nikola Popović (r.1927.) i Nada Popović(r.1930.); Dragan Romanić (r. oko 1935.); Zorka Tomić (r.1927.); Kata Vlaisavljević

(r.1930.); obitelj Vuković, supružnici Anđelija Vuković (r.1959.) i Ranko Vuković (r.1955.) te djeca Goran Vuković (r.1984.) i Gordana Vuković (r.1987.), supružnici Milutin Vuković (r.1945.) i Cvjeta Vuković (r.1950.) i malodobna kćerka Dragana Vuković (r.1988.), svi iz Medara.

Vremenski tijek radnji na ekshumaciji posmrtnih ostataka žrtava

Na mjesnom groblju u Trnavi, 03. srpnja 2010. završena je ekshumacija posmrtnih ostataka 28 osoba iz zajedničkog grobišta koje je nastalo asanacijom terena nakon VRA Bljesak. Ekshumaciju je vodila Uprava za zatočene i nestale, a u grobištu su prema puk. Ivanu Grujiću ostaci civila, žena i malodobnih osoba. Na Zavodu za sudsku medicinu, 29. ožujka 2011. identificirane su tri žene, četiri muškarca i troje djece:

Cvijeta Vuković, Anđelija Vuković, Ranko Vuković, Milutin Vuković, Gordana Vuković, Goran Vuković, Dragana Vuković, Ruža Dićko, Željko Dićko te Jovan Grmuša, svi iz Medara kod Okučana. Sedam članova obitelji Vuković sahranjeno je 6. travnja 2011. na pravoslavnome groblju Brestovčina u Gradišci.

Kraj neizvjesnog i dugog puta na identifikaciji posmrtnih ostataka najmilijih tijekom travnja 2012. su dočekale i obitelji žrtava Kate Vlaisavljević (r.1930), koju su zajedno sa Zorkom Tomić (r.1923.), Dragom Đumić (r.1919.) i Ankom Ninković (r.1915.), sve iz Medara, pripadnici Hrvatske vojske zaklali u podrumu kuće Zorke Tomić te Milorada Dabića (r.1960.) čije je tijelo bez glave otac pronašao nedaleko

od kuće u Ratkovcu 2000. godine, kada je i sahranjeno.

Kazneno procesuiranja zločina u Medarima

Kazneni postupak za zločin u selu Medari je još uvijek u predistražnom postupku protiv nepoznatih počinitelja. Predmet, do tada u radu Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, je tijekom ljeta 2010. odlukom DORH-a povjeren Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku. Prema navodima iz tiska, Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije pokrenulo je predistražne radnje za zločin u Medarima.

Obitelji žrtava bez obeštećenja

Podsjetimo, da je zločin u Medarima dobio medijsku pozornost, pokretanjem odštetnog postupka pred općinskim sudom u Zagrebu (14.09.2006.), po Zakonu o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Tužiteljici, čiji su roditelji i mlađa sestra ubijeni 1. svibnja 1995. u Medarima, Građansko-upravni odjel Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu odbio je zahtjev za sklapanjem vansudske nagodbe jer to po

njihovom tumačenju nije ratni zločin, nego su stradali civili ratna šteta. U odgovoru na tužbu zamjenik općinskog državnog odvjetnika navodi da je opće poznato kako je na području bivše općine Nove Gradiška bilo znatnih ratnih djelovanja, a da je “područje naselja Medari bilo izloženo napadima JNA i odmetnika”, čime zapravo sugerira da hrvatski vojnici koji su ušli u selo nisu krivi za smrt dvadeset i dvoje civila.

Općinski sud u Novoj Gradišci je (04.11.2009.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan usvojivši prigovore ratne štete (štetni događaj nastao u vremenskim i prostornim granicama definiranja ratne štete) te zastare pokretanja sudskog postupka računajući opći petogodišnji zastarni rok, jer nema pravomoćne osuđujuće presude u kaznenom postupku. Postupak je još uvijek u žalbi. Prema tvrdnjama odvjetnika oštećenica, u

selu nije bilo paravojnih postrojbi, a roditelji i sestra tužiteljica ubijeni su vatrenim oružjem iz neposredne blizine.

Žrtve imaju pravo na istinu a javnost na suočavanje s negativnim nasljeđem prošlosti

Utvrđivanje okolnosti i činjenica o stradanju žrtava te procesuiranje počinitelja zločina u Medarima, doprinijelo bi priznavanju patnje žrtava i prekidanju spirale nasilja. Individualiziranjem odgovornosti i distanciranjem od zločina, zajednica bi dobila priliku za smanjivanje tereta negativnog naslijeđa prošlosti.

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.