Ujutro oko 6,30 časova 6. septembra 1993. godine u selo Mirlović Polje, u blizini Drniša, koje se nalazilo pod kontrolom vlasti RSK, upala je diverzantsko teroristička grupa iz sastava HV-a i izmasakrirala 7 srpskih civila. Selo je bilo mješovitog hrvatsko – srpskog nacionalnog sastava, ali je većina stanovništva, upravo zbog blizine fronta, ranije napustila selo, tako da se u vrijeme ovog događaja u njemu nalazilo nešto srpskih civila, koji su, ohrabreni prisustvom UNPROFORA, koji je godinu i po dana ranije preuzeo ulogu zaštitnih snaga na području RSK, ostali da čuvaju kuće i stoku.
Marija Trzin kći Ilije (1928) i njena komšinica Ljubica Trzin kći Stevana (1938) toga jutra pognale su ovce na ispašu i kada su počele padati granate po selu sklonile se u podrum jedne kuće. Čuvši kucanje na podrumskim vratima krenule su da provjere ko to kuca i čim su se otvorila vrata, jedan hrvatski vojnik je u podrum ubacio bombu, koja je na licu mjesta usmrtila Ljubicu, a Mariju teško izranjavala. Tek navečer Mariju ju je pokupila grupa srpskih vojnika i odvezla u kninsku bolnicu i tako joj spasili život.
Sutradan je u selo došla civilna zaštita RSK u pratnji pripadnika Civilne policije UN-a radi asanacije terena. Pored tijela Ljubice Stevanove pronašli su i tijela ostalih 6 civila: na zgarištu nihovih kuća pronašli su zapaljene leševe Bibić Milana (1926) i njegove supruge Vasilije (1926) te Trzin Ljubice kćeri Petra (1937), koje je još dogorjevalo, dok su tijela Bibić Bože (1907), njegove supruge Božice (1912) i Marte Šarac (1907) pronašli kod seoske lokve. Ubijena Šarac Marta je rođena sestra ranjenoj Mariji Trzin, kojoj je i muž Ilija (1924) poginuo u februaru iste godine u rodnom selu od ispaljene granate sa hrvatskih položaja.
Istoga dana sva tijela su i pokopana na mjesnom groblju bez obdukcije. Desetak dana kasnije, po nalogu istražnog sudije Okružnog suda u Kninu, u prisutnosti vojnih posmatrača UN-a i vojnog ljekara britanskog bataljona u sastavu snaga UN-a, izvršena je ekshumacija a potom i sudsko medicinski pregled tijela od strane sudskog vještaka Karan Željka iz Banja Luke, koji je sačinio kompletan vještački nalaz, u koji su imali uvid i predstavnici UNPROFORA.
Iako se ovaj događaj odigrao pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada, ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločin nad Srbima počinjen u Mirlović Polju.
Na osnovu informacija do kojih je došla rodbina ubijenih, u ubistvu mještana iz sela Mirlović Polje učestvovali su Marko Skejo iz sela Ružić kod Drniša, koji je i komandovao tom jedinicom, te Kušeta Mirko sin Ivana i Buzov Ilija, oba iz Mirlović Polja.
U novembru 2011. godine Veritas je Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, na njihov zahtjev, dostavio svu raspoloživu dokumentaciju za ovaj zločin, koje je nakon sprovedenog predkrivičnog postupka, predmet ustupilo hrvatskom tužilaštvu, pred kojim se istraga još uvijek vodi protiv NN.
Upravo zbog neefikasnosti istrage pred hrvatskim pravosuđem, porodice ubijenih Mirlovčana, pravdu traže po osnovu člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U Mirlović polju je 1991. godine živjelo 188 Srba. U septembru 2020. godine u Mirlović Polju nema nijednog Srbina.
U Beogradu i Banjoj Luci, 06.09.2020.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac