Šestog septembra 1993. godine, ujutro oko 6,30 časova u selo Mirlović Polje, u blizini Drniša, koje se nalazilo pod kontrolom vlasti Republike Srpske Krajine (RSK), upala je diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske (HV) i izmasakrirala 7 srpskih civila. Selo je bilo mješovitog hrvatsko – srpskog nacionalnog sastava, ali je većina stanovništva, upravo zbog blizine fronta, ranije napustila selo, tako da se u vrijeme ovog događaja u njemu nalazilo nešto srpskih civila, koji su, ohrabreni prisustvom UNPROFOR-a, koji je godinu i po dana ranije preuzeo ulogu zaštitnih snaga na području RSK, ostali da čuvaju kuće i stoku.
Marija Trzin kći Ilije (1928) i njena komšinica Ljubica Trzin kći Stevana (1938) toga jutra pognale su ovce na ispašu i kada su počele padati granate po selu sklonile se u podrum jedne kuće. Čuvši kucanje na podrumskim vratima krenule su da provjere ko to kuca i čim su se otvorila vrata, jedan hrvatski vojnik je u podrum ubacio bombu, koja je na licu mjesta usmrtila Ljubicu, a Mariju teško izranjavala. Tek uveče Mariju ju je pokupila grupa srpskih vojnika i odvezla u kninsku bolnicu i tako joj spasili život.
Sutradan je u selo došla civilna zaštita RSK u pratnji pripadnika Civilne policije UN-a radi asanacije terena. Pored tijela Ljubice Stevanove pronašli su i tijela ostalih 6 civila: na zgarištu nihovih kuća pronašli su zapaljene leševe Milana Bibića (1926) i njegove supruge Vasilije (1926) te Ljubice Trzin kćeri Petra (1937), koje je još dogorjevalo, dok su tijela Bože Bibića (1907), njegove supruge Božice (1912) i Marte Šarac (1907) pronašli kod seoske lokve. Ubijena Šarac Marta je rođena sestra ranjenoj Mariji Trzin, kojoj je i muž Ilija (1924) poginuo u februaru iste godine u rodnom selu od ispaljene granate sa hrvatskih položaja.
Istoga dana sva tijela su i pokopana na mjesnom groblju bez obdukcije. Desetak dana kasnije, po nalogu istražnog sudije Okružnog suda u Kninu, u prisustvu vojnih posmatrača UN-a i vojnog ljekara britanskog bataljona u sastavu snaga UN-a, izvršena je ekshumacija a potom i sudsko medicinski pregled tijela od strane sudskog vještaka Karan Željka iz Banja Luke, koji je sačinio kompletan vještački nalaz, u koji su imali uvid i predstavnici UNPROFOR-a.
Iako se ovaj događaj odigrao pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada, ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločin nad Srbima počinjen u Mirlović Polju.
Na osnovu informacija do kojih je došao Veritas, napad na Mirlović Polje izvela je Deveta bojna “Rafael vitez Boban”, jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koja je dobila ime po ustaškom pukovniku i generalu iz Drugog svjetskog rata, koja je u to vrijeme bila u sastavu 114. brigade HV-a, kojom je komandovao Marko Skejo iz sela Ružić kod Drniša. To je isti onaj lik koji godinama na državnoj proslavi “Oluje” u Kninu, bez ikakvih posljedica, maršira sa svojim crnokošuljašima, sa ustaškim amblemima na uniformama, uzvikujući ustaški pozdrav “Za dom spremni”.
U novembru 2011. godine Veritas je Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, na njihov zahtjev, dostavio svu raspoloživu dokumentaciju za ovaj zločin, koje je nakon sprovedenog predkrivičnog postupka, predmet ustupilo hrvatskom tužilaštvu, pred kojim se istraga još uvijek vodi protiv NN.
Upravo zbog neefikasnosti istrage pred hrvatskim pravosuđem, porodice ubijenih Mirlovčana, pravdu traže po osnovu člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U Mirlović polju je 1991. godine živjelo 188 Srba. U septembru 2021. godine u Mirlović Polju nema nijednog Srbina.
U Beogradu i Banja Luci, 06.09.2021.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
