Patrijarh srpski Porfirije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja u selu Medak kod Gospića, a zatim i pomen nevinim civilnim žrtvama i ratnim zarobljenicima stradalim u napadu hrvatske vojske na Medački džep septembra 1993. godine. Patrijarhu Porfiriju sasluživali su u liturgiji episkop gornjokarlovački Gerasim i sveštenstvo iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve.
Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena južno i jugoistočno od Gospića u tzv. “Medačkom džepu”, koja su se do tada osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom UN-a.
Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, trovala bunare, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Ono što nisu uspjeli u nastupanju, pobili su i uništili u povlačenju, koje je, uz posredovanje UNPROFOR-a, potrajalo do 17. septembra iste godine.
Prema Veritasovim podacima, u ovoj akciji stradalo je 88 Srba: 46 vojnika, 6 milicionera i 36 civila. Među žrtvama je bilo 17 žena a među civilima 26 starijih od 60 godina. Hrvatska je po završenoj akciji predala srpskoj strani 52 tijela; pripadnici UNPROFOR-a su, nakon što su u direktnoj borbi ušli u ovo područje, izvukli još 18 tijela; dva tijela su izvukli pripadnici SVK; jedno tijelo je pronađeno u aprilu 1994. godine. U maju 2000. godine istražioci Haškog tribunala pronalaze još 11 leševa skrivenih u jednoj septičkoj jami u Gospiću. Od ukupno 84 pronađena posmrtna ostatka, još je sedam ostalo neidentifikovano. Na listi nestalih vodi se još 11 lica, među njima 7 civila prosječne starosti 71 godinu, od kojih su 4 žene.
U ovoj akciji ranjenika uopšte nije bilo. Upravo ta činjenica i rezultati pregleda tijela na srpskoj strani (razbijene lobanje, mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine, odsječeni dijelovi tijela, živi bacani u vatru) upućuju na zaključak da se radilo o sistematskom ubijanju zarobljenih i ranjenih. Sva tri sela su opljačkana a zatim sravnjena sa zemljom po sistemu „spržene zemlje“. Komadant UNPROFORA, general Žan Kot, 19. septembra 1993, poslije kompletnog obilaska pomenutih sela, izjavljuje: “Nisam našao znakova života, ni ljudi, ni životinja, u nekoliko sela kroz koja smo danas prošli. Razaranje je potpuno, sistematsko i namjerno”.
U aprilu 1991. godine u Divoselu je živjelo 344, u Počitelju 307, a u Čitluku 129 žitelja, skoro svi srpske nacionalnosti. U septembru 2022. u Divoselu ne živi niko, u Počitelju dvije starice, a u Čitluku četiri porodice sa ukupno deset članova.
Veritas.info
Povezani tekstovi
