Konačno smo dočekali da Hrvati objave rezultate prošlogodišnjeg popisa stanovništva i prema starosti, nacionalnosti i vjeri. Nas Krajišnike okupljene oko “Veritasa” najviše je interesovao i broj i procenat Srba u ukupnoj populaciji, kako na nivou cijele države tako i na nivou lokalnih zajednica, jer od tih procenata zavise i mnoga njihova prava do narednog popisa.
Od ranije smo znali da prema prošlogodišnjem popisu RH ima 3.871.833 stanovnika, što je u odnosu na popis iz 2011 (3.871. 833) manje za 413.056, a u odnosu na 1991. (4.784.265) manje za 912.432 stanovnika.
Do prije nekoliko godina analize mnogih demografa, uključujući i “Veritasove”, upućivale su na zaključak da će na prošlogodišnjem popisu procenat Srba u ukupnoj populaciji domašiti brojku od tri procenta, koja je u planovima Tuđmanovog establišmenta s početka devedesetih prošlog vijeka projektovana kao granica ispod koje se za sva vremena riješava “srpsko pitanje kao remetilačkog faktora u Hrvatskoj”. Međutim, kad smo doznali rezultate prošlogodišnjeg popisa, po kojem je skoro 10 procenta stanovnika manje u odnosu na 2011, što je prvenstveno rezultat odlaska žitelja Hrvatske u zemlje EU, među kojima ima mnogostruko više Hrvata nego Srba, i procjene su postale optimističnije – počeli smo vjerovati da će Srba biti i dalje iznad tri procenta u ukupnoj populaciji. I nismo pogrešili.
Naime, hrvatski Državni zavod za statistiku 22. septembra o.g. objavio je da se na prošlogodišnjem popisu 123.892 stanovnika izjasnilo da su po nacionalnosti Srbi, što u ukupnoj nacionalnoj strukturi čini 3,2 procenta stanovnika u RH. To znači da je broj Srba u odnosu na predhodni popis opao za 62.741 (1,16 procenata) stanovnika.
Od procentualnog učešća Srba u ukupnoj populaciji na nivou lokalnih zajednica ovise i određena prava za srpsku zajednicu. Naime, prema odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, pripadnici manjina ostvaruju pravo na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma u onim sredinama u kojima čine najmanje trećinu stanovništva, a ukoliko sudjeluju u stanovništvu opština i gradova s više od 15 procenata, te u županijama s više od pet procenata, imaju i pravo na razmjernu zastupljenost u lokalnim predstavničkim tijelima te pod istim uslovima na izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana.
Najviše medijske pažnje izazvali su rezultati popisa u Vukovaru, u kojem je 2011. živjelo oko 35 procenta Srba, a prema ovom zadnjem popisu utvrđeno je da ih u tom gradu živi oko 30 procenata. To znači da su vukovarski Srbi izgubili pravo na ravnopravnu službenu upotrebu vlastitog jezika i pisma koje su imali po predhodnom popisu, koje pravo u praksi nije ni konzumirano zbog onog čuvenog “čekićanja” ćiriličnih tabli u organizaciji “Štaba za odbranu Vukovara od ćirilice”.
Osim u Vukovaru, Srbi su bez prava na ravnopravnu službenu upotrebu vlastitog jezika i pisma ostali i u gradu Vrbovskom i općini Donji Kukuruzari.
Za razliku od prošlog popisa, kada su Srbi imali pravo na izbor deset zamjenika župana, sada ih imaju u ukupno šest županija. Srbi su po ranijem popisu imali i pravo na izbor deset zamjenika gradonačelnika, a sada devet. Na prijašnjim lokalnim izborima pripadnici srpske nacionalne manjine mogli su birati i 19 zamjenika načelnika, a sada u 15 opština. Generalni pad broja stanovnika primjetan je u nerazvijenijim sredinama u kojima većinu čine Srbi.
U proteklih deset godina smanjio se i broj građana Hrvatske koji se izjašnjavaju kao pravoslavni vjernici – 2011. bilo ih je 190.143 (4,4 procenta), a sada ih je 128.395 (3,3 procenta). Smanjio se i broj onih koji su izjavili da im je srpski maternji jezik – ranije ih je bilo 52.879, a sada ih ima 45.004 stanovnika.
U onom nepunom milionu (912.432) za koliko je od 1991. (4.784.265) do 2021. ukupno smanjen broj stanovnika u Hrvatskoj, na pripadnike srpske nacionalnosti odnosi se 457.771 stanovnik. Najviše je Srba je napustilo Hrvatsku usljed ratnih (ne)prilika devedesetih, o čemu govore i podaci popisa iz 2001. (201.631. ili 4,54 procenta Srba) što je bio pad od 380.032 stanovnika srpske nacionalnosti u odnosu na predhodni popis. Za ovu dekadu treba dodati i svođenje Jugoslovena sa 106.041, među kojima je bilo oko 80 procenata Srba, na statističku grešku (oko 300) po popisu iz 2001. Od 2001. do 2011. zabilježen je pad od 14.998 stanovnika srpske nacionalnost, dok je između dva zadnja popisa taj pad čak veći od četiri puta od predhodne dekade.
U onoj prvoj poratnoj dekadi, dok se Hrvatska pripremala za ulazak u EU, bilo je i nešto više Srba povratnika iz izbjeglištva zato što su i uslovi za život bili nešto bolji, barem u smislu tolerancije od većinskog stanovništva, što se odrazilo i na mnogo manji “gubitak” srpskog stanovništva. Međutim, kako Hrvatska postade član EU, i život Srba u Hrvatskoj postade mnogo teži, što se odrazilo kroz njihov “tihi egzodus”, odnosno ponovni odlazak iz Hrvatske, dok je povratak sveden na beznačajne brojke. A niko ne bježi od dobra.
O tome kakve probleme imaju Srbi povratnici najbolje ilustruju izvještaji Srpskog narodnog vijeća, koje svake godine registruje etnički motivisane napade na Srbe na području Hrvatske. Broj takvih napada stalno raste otkad je Hrvatska ušla u EU, da bi ih prošle godine bilo preko 500, i to samo onih što su mediji zabilježilii, odnosno onih što se prijavi policiji i tužilaštvu, ali bar dva puta je više onih što se ne prijavljuju nikome.
Prostori na kojima žive Srbi povratnici su devastirani i neuslovni za život. Još mnoga mjesta nemaju ni struju ni vodu, ni puteve, ni škole, ni bolnice, ni trgovine… A sve su to imali prije izgona. Uz to prevladava staračka populacija od kojih većina nije u stanju da se brine o sebi, a kamoli o drugima.
Svakom Srbinu povratniku koji je živio u bivšoj RSK prijeti opasnost od procesuiranja za ratni zločin. Hrvati su postali specijalisti za podvođenje običnih životnih situacija pod ratne zločine i na taj način drže u permanentnom strahu ostvarene i potencijalne povratnike da i oni mogu da budu procesuirani bilo kada i da završe na dugogodišnjoj robiji.
U Hrvatskoj je još veliki grijeh biti Srbin i pravoslavac. Zbog toga i kod povratnika, kao i kod onih njihovih sunarodnika koji nisu ni napuštali Hrvatsku, postoji trend pohrvaćenja i pokatoličenja. Mjenjaju se i prezimena i imena koja na prvi pogled zvuče srpski u njihove hrvatske inačice…
Iz rezultata hrvatskog prošlogodišnjeg popisa stanovništva po nacionalnoj strukturi možemo zaključiti i da broj Srba još nije pao ispod Tuđmanovih “magičnih” tri procenta i da će Srbi barem do idućeg popisa biti “remetilački faktor” za hrvatsko društvo i da srpska zajednica na nivou RH neće izgubiti pravo na ona tri fiksna zastupnika u Saboru, koji će im i dalje omogućavati da budu ne samo “remitilački” već i politički faktor.
Veritas.info
Povezani tekstovi
