Prema zvaničnom saopštenju Ministarstva hrvatskih branitelja prošle nedjelje na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu provedena je konačna identifikacija posmrtnih ostataka šest osoba nestalih i smrtno stradalih u „domovinskom ratu“, čiji je preliminarni identitet utvrđen metodom analize DNK, koji su pronađeni i ekshumirani na području Ličko-senjske županije i Zadarske županije (3), Sisačko-moslovačke županije (2) i posmrtni ostaci koji su preuzeti s područja Bosne i Hercegovine (1), bez navođenja imena identifikovanih žrtava.
Zbog Veritasova zalaganja za princip da svaka žrtva, bez obzira kojoj je strani za života pripadala, mora imati ime koje se mora javno navesti i kada se identifikuju i sahranjuju njeni posmrtni ostaci, objavljujemo osnovne lične podatke te okolnosti, način, vrijeme i mjesto stradanja triju identifikovanih osobe sa Veritasovog spiska nestalih u ratu devedsetih na području RH i RSK, dok nam identitet ostale tri identifikovane osobe još nije poznat.
Prema Veritasovim saznanjima identifikovani su:
- BJELOBABA Dane PETAR (48) iz Raduča kod Gospića, gdje je i živio. U avgustu 1995, za vrijeme hrvatske akcije „Oluja“, odveden je iz kuće u zesoku Drenovac u Raduču od strane pripadnika Hrvatske vojske, navodno da im pokaže put, i od tada mu se gubi svaki trag. Porodica će Petrove posmrtne ostatke sahraniti u porodičnoj grobnici u rodnom selu 9. marta o.g. I njegova majka Bjelobaba Tomislava Milka (90) je takođe ubijena u istoj akciji. Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su sa groblja u Žitniku i identifikovni u toku 2008. godine, te sahranjeni u porodičnu grobnicu u Raduču.
- JAPUNDŽIĆ Đure MILENKO (77), iz Rudopolja kod Gračaca, gdje je i živio. Za vrijeme hrvatske akcije “Oluja” sa suprugom Smiljanom ostao je kod svoje kuće. Smiljana je zarobljena i odvedena u sabirni logor u Zadar, dok se Milenku izgubio trag u selu. Smiljana je iz Zadra nakon izvjesnog vremena preko Zagreba izbjegla u Srbiju, odakle se nakon nekoliko godina vratila u Rudopolje, gdje je i umrla 2004. Petnaestak godina kasnije, Milenkove kosti su pronađene u blizini njegove kuće i prebačene na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu zbog DNK-a analize. Njegove posmrtne ostatke porodica će sahraniti u porodičnu grobnicu u Rudopolju.
- VUJNOVIĆ Tome ANKICA (59) iz Divosela kod Gospića. Ubijena je 9. septembra 1993. godine prilikom napada na podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj – u hrvatskoj akciji “Medački džep”. Istom prigodom ubijen je i njen suprug VUJNOVIĆ Dmitra MOMČILO (57). Momčilo je bio Srbin rodom iz Divosela, a Ankica Hrvatica, djevojačko prezime Morduš, rodom iz Kupčine Žumberačke, opština Jastrebarsko.
Vujnovići su imali stan u zagrebačkom Maksimiru i povremeno su boravili i u Divoselu. Momčilo se početkom rata zatekao u rodnom Divoselu iz kojeg zbog bolesti nije bio u stanju otići u stan u Zagrebu, u kojem je ostala Ankica sa sinom iz prvog braka, koji je bio pripadnik hrvatske vojske. Ankica je više puta tih ratnih godina iz Zagreba, preko Mađarske, Srbije i Bosne, dolazila u Divoselo donoseći mužu hranu, odjeću i ljekove, gdje ju je i zatekao hrvatski napad u septembru 1993. Kada su hrvatski specijalci iz kuće izveli bolesnog Momčila, Ankica je potrčala za njima vičući da je Hrvatica i da joj puste bolesnog muža, i pokazivala im hrvatske dokumente, što je “specijalce” dodatno isprovociralo pa su joj otsjekli glavu, rasporili utrobu i u nju strpali glavu.
U toj akciji je ubijeno 32 Divoseljana, od kojih su svjedoci 28 identifikovali, među njima i Momčila ali ne i Ankicu zbog iznakaženosti njenog tijela.
Ankičin sin i Momčilov posinak za hrvatske medije je izjavio: “Crveni krst mi je krajem 1993. dostavio pismo očuhove sestre Jage Vitas, u kojem je ona napisala: “Vaša pisma sam preuzela ja, jer ih nije imao ko preuzeti. Tatu smo sahranili 10. oktobra, a mama se vodi kao nestala osoba.”
U zadnjih dvadeset godina iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica, uključujući i ekshumacije u organizaciji samih porodica, ekshumirano je ukupno 1.633 posmrtna ostatka Srba sa područja Hrvatske i bivše RSK, uključujući i one koji su sa njima živjeli i ratovali na njihovoj strani, od čega je do sada identifikovano 1.259 posmrtnih ostataka, dok ih još 345 čeka na identifikaciju.
Trenutno se na Veritasovom spisku nestalih nalazi 1.504 osoba čije sudbine još nisu rasvjetljene, među kojima je 1.074 (71%) civila i 422 (28%) žene. Najviše ih je nestalo u posljednjoj ratnoj godini – 744 (49%), a zatim u prvoj – 602 (40%).
VERITAS trenutno raspolaže podacima za više desetina poznatih mjesta ukopa sa više od 150 posmrtnih ostatka na području Hrvatske, pokopanih uglavnom pod oznakom “nepoznat”, koji i dvadeset devet godina po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumaciju.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
