D.I.C. Veritas

eZadar, 13.10.2018, Zoran Erceg o vukovarskom mitingovanju šatoraških branitelja

Šatoraški “branitelji” spremaju se danas na novi javni protest kojim, ovaj put, traže procesuiranje ratnih zločina u Vukovaru. Pitam ih: Zašto samo zločini iz Vukovara? Zašto ne u cijeloj Hrvatskoj? Zašto ne i u Medačkom džepu? Zašto ne i u splitskoj Lori?

Prozivam i pitam te šatoraške “branitelje” srame li se što će među njima na protestu u Vukovaru biti ratni zločinci koji su činili ratne zločine ili koji jako dobro znaju tko je činio ratne zločine na hrvatskoj strani ili će tu biti predstavnici udruga onih hrvatskih vojnih jedinica koje su činile brojne ratne zločine.

Vjerujem da će danas u Vukovaru biti predstavnici Vukova tj. 9. Gardijske motorizirane brigade čiji su članovi činili brojne zločine a da se njihova udruga NIJEDNOM NIJE OGLASILA i odredila prema konkretnim ratnim zločinima koji su činjeni od predstavnika njihovih “branitelja” ili članova njihovih braniteljskih udruga. Svi pripadnici Vukova tj. 9. Gardijske motorizirane brigade nemaju moralno pravo čuvati spomen na NAŠ Domovinski rat dok se osobno svatko od njih ne odredi prema osuđenom ratnom zločincu, njihovom zapovjedniku Norcu. Svatko od njih koji se javno i jasno ne odredi prema njihovim zločinima za mene je zlikovac. Svi koji znaju tko je zločine činio jednako je zlikovac kao i oni koji su žive ljude palili ili koji su žive ljude zavezane za stablo gađali noževima. Ti i takvi zlikovci mogu čuvati spomen samo na njihove brojne zločine.

Kako možemo imati obraza tražiti od Srba da prijave ratne zločine svojih suboraca ili masovne grobnice a da u isto vrijeme ti Srbi jako dobro znaju da od njih to traže hrvatski ratni zločinci koji nisu sudski procesuirani. Za koga šatoraški “branitelji” čine ovu vukovarsku predstavu i za čije političke interese? Čini mi se da će ti šatoraški “branitelji” u službi ekstremnih HDZ-ovaca tjerajući lisicu istjerati vuka. Ovim će vukovarskim protestom biti ponovo aktualizirana tema hrvatskih ratnih zločina. Mogle bi i “glave padati”. Moglo bi se početi propitivati nečije nezaslužene mirovine ili novčana primanja na osnovu poginulog “hrvatskog branitelja” a zapravo zločinca i razbojnika. Dok ovi zlikovci traže poštivanje zakona ja ću javno propitivati hrvatske ratne zločine pa tako i razbojničko djelovanje HOS-a. Za sve nas hrvatske ratne veterane poniženje je da se ime HOS-ovih poginulih razbojnika spominje i slavi na “ploči iz Jasenovca” na isti način kako se to čini i kako to treba činiti s onima koji su časno poginuli za slobodu Hrvatske.

Vjerodostojnost stječemo samo dosljednim odnosom prema zločinu. Svakom zločinu.

Tko uistinu želi bilo što očistiti taj ne kreće od susjeda ili od ulice koja se nalazi u susjednom gradu ili susjednoj državi. Dobar domaćin čisti od svoje kuće.

Onaj tko želi pravdu taj ne smije biti u društvu ratnih kriminalaca, zločinaca, ubojica ili silovatelja.

Onaj tko želi pravdu taj se treba odrediti prema svakom zločinu, prema svakoj zapaljenoj ili miniranoj kući, prema svakoj silovanoj ili zaklanoj ženi.

Ako se svi mi ratni veterani i predstavnici ratnih udruga ne usudimo odrediti prema hrvatskim zločincima i prema zločinima koje su činili naši suborci tada nikakav javni protest zbog srpskih ratnih zločina nema smisla.

Uostalom, tko će u Vukovaru protestirati i protiv koga?

Zločinci protiv zločinaca?

Koja je svrha da zločinci, kriminalci ili silovatelji traže procesuiranje onih drugih zločinaca, kriminalaca ili silovatelja? Samo moralni ljudi imaju pravo tražiti pravdu i dosljednu primjenu prava prema svakome tko se ogriješio o Zakon. I Božji i ljudski.

Zašto ja ovo pišem?

Smatram li ja da su svi hrvatski ratni veterani ratni zločinci?

Naravno da ne.

Ali, svi mi hrvatski ratni veterani trebamo iskreno, nedvosmisleno i javno zatražiti da se procesuiraju zločini koji su osramotili Hrvatsku vojsku, koji su osramotili Ministarstvo unutarnjih poslova tj. Policiju, koji su osramotili naše male i velike vojne jedinice, bojne, satnije, brigade.

Ako doista želimo smatrati Domovinski rat opravdanom oslobodilačkom vojnom akcijom neophodno je procesuirati sve ratnih zločine a osobito svakog hrvatskog ratnog zločinca te imenovati svaku žrtvu. Neprihvatljivo je da mi hrvatski vojnici nosimo teret zvjerskog ponašanja pojedinih vojnika i hrvatskih zločinačkih vojnih jedinica. Zato je jako važno da hrvatski vojnici progovore tko je među njima(nama) radio ratne zločine kako se njihove (naše) vojne jedinice ne bi smatrale zločinačkim.

Ja ne želim biti suborac tipa koji je silovao, klao ili ubijao nemoćne slijepe starice kao što su to činili hrvatski zločinci kojih nema baš mali broj. Zapravo, ima ih jako puno.

Ja želim do kraja života živjeti vjerodostojno i ponosno na svoj doprinos u oslobađanju Hrvatske države.

Ja ne želim spustiti pogled od srama ispred pripadnika (nekada) neprijateljske vojske. Svatko pa tako i nekadašnji neprijateljski vojnik ima pravo pitati što ja mislim o hrvatskim vojnicima, mojim suborcima koji su zavezali živog čovjeka za stablo pa ga gađali noževima a nakon toga su ga živog zapalili.

Neprijateljski vojnik koji nije počinio ratni zločin ima pravo pitati mene ili bilo kojeg drugog hrvatskog veterana što mi mislimo o hrvatskim vojnicima (ličkim Vukovima tj. pripadnicima 9. Gardijske motorizirane brigade) koji su hladnokrvno klali starice pronađene u podrumu. Ja se i na ovaj način želim ograditi od hrvatskih ratnih zločinaca. Ja ih i ovom prilikom javno osuđujem. Pozivam stoga i sve druge časne hrvatske veterane da se ograde i osude hrvatske ratne zločine a osobito njihove počinioce.

Ja nisam činio zločine u ratu. Ja se želim družiti samo s onim ratnim veteranima koji imaju hrabrosti odrediti se prema ratnim zločinima koje su počinili njihovi suborci tj. pripadnici njihovih vojnih jedinica. Oni hrvatski vojnici koji su palili žive ljude za mene su isti kao najgori četnici. Sramotno je općenito reći: “Nitko objektivan i ozbiljan ne negira da su pripadnici hrvatskih snaga počinili zločine nad pripadnicima drugih naroda, što je sramotno i što je za osudu.” (Povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor u Vijencu, br. 620 od 7. prosinca 2017 – braneći udruženi zločinački pothvat)

Treba biti daleko konkretniji i ja ovom tekstom to želim započeti jer svaka žrtva traži individualno priznanje zločina nad tom nedužnom žrtvom.

Ja želim prozvati hrvatske vojne jedinice za koje se može reći da su zločinačke sve dok se časni ratni veterani iz tih jedinica ne ograde od zločina koje su počinili njihovi suborci.

Čekam da se jedan po jedan vojnik, jedna po jedna braniteljska i veteranska udruga kao i Ministarstvo branitelja s ministrom Medvedom jasno ograde od zločina, da nedvosmisleno osude hrvatski ratne zločine pa ćemo vidjeti tko nema čistu savjest pa da se ne može odrediti prema hrvatskim ratnim zločinima. Među tim i u takvim udrugama koje će šutjeti treba tražiti zločince, ubojice, palikuće i silovatelje.

Zbog svega navedenog, zbog svoje savjesti, zbog ljubavi prema Splitu, dalmatinskom zavičaju i hrvatskoj domovini, zbog njegovanja tekovina Domovinskog rata javno tvrdim:

Pripadnici Vukova tj. 9. Gardijske motorizirane brigade nemaju pravo protestirati u Vukovaru tražeći pravdu jer oni jako dobro znaju tko je među njima činio odvratne, monstruozne zločine.

Pripadnici bojne Lovinac nemaju pravo protestirati u Vukovaru tražeći pravdu jer oni jako dobro znaju tko je među njima činio odvratne, monstruozne zločine.

Pripadnici Vojne policije nemaju pravo biti u Vukovaru jer oni jako dobro znaju tko je među njima činio odvratne, monstruozne zločine.

Katolička crkva sramotno i licemjerno podržava šatoraški vukovarski protest.

Ivan Miklenić, Glas Koncila : “Drugim riječima, upravo je politika stvorila stanje da zločini nisu procesuirani (misleći na srpske zločince). Nitko ne može poreći da je u tom pitanju smjer diktirala isključivo – politika.”

#ZoranAErceg : Ako je po Glasu Koncila (hrvatska) politika određivala da se ne procesuiraju srpski ratni zločini pitam se da li Katolička crkva smatra da je hrvatska državna politika na isti način odlučila da se ne istražuju hrvatski ratni zločini?

Zašto se hrvatski kler, kojima ustaški zločinci nisu mrski, dapače, jasno ne odrede prema hrvatskim ratnim zločincima? Ima li hrvatski kler Isusovo učenje i Božje zapovjedi na pameti kada prešutno ili otvoreno podržavaju hrvatske ratne zločince? Ima li hrvatski kler i šatoraški “branitelji” srca? Srce (čovjekova nutrina) je središte čovjekove moralnosti jer “iz srca izviru opake misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva.” (Mt15, 19)

Želim se ovom prilikom poslužiti riječima i Biblijom u koju se oni tako rado zaklinju.

Zar hrvatski kler nema na pameti da nam je Bog darom slobode izrazio ljubav i veliko povjerenje. Dao nam je dostojanstvo i vrijednost. Da bismo uspješno, usprkos kušnjama, ostvarivali slobodu, dao nam je savjest. Osim savjesti, Bog nam je objavio i pisanu pomoć:

5. Ne ubij! – a ubijali su zarobljenike i civile pa čak i one Srbe koji su potpisali izjavu o lojalnosti Hrvatskoj.

Pravo na život nije samo ljudsko nego nadasve božansko pravo. Čovjek je kruna Božjega stvaranja i zato je svaki ljudski život svet. “Poštuj, čuvaj i ljubi svoj život i život drugoga!” Dakle, nikome nije dopušteno namjerno oduzeti život. Izravno i hotimično ubojstvo čovjeka u nebo je vapijući grijeh.

6. Ne sagriješi bludno! – a silovali su.

Ljubav je temeljni i urođeni poziv svakoga ljudskog bića. Prema kršćanskom nauku, silovanje je grijeh bludnosti. Sve što se tome protivi jest povreda šeste Božje zapovijedi. Tijelo silovane žene hram je Duha Svetoga i izražava čovjekovo duhovno-tjelesno jedinstvo u težnji za Božjom ljubavi.

7. Ne ukradi! – a pljačkali su. Otimali su se stanovi s kompletnom pokretninom a da rat nije ni počeo. U Splitu su nasilni HOS-ovci i hrvatski vojnici pripadnici 4. Gardijske brigade lijegali u krevete još tople od protjeranih srpskih obitelji i njihove djece. Hrvatski vojnici otimali su stanove čak i od svojih suboraca-hrvatskih vojnika samo zato što su Srbi.

1991. i 1992. god. kriminalci u maskirnim uniformama bez oznaka presretali su u oružanim sačekušama na jadranskoj magistrali iza Splita vojne kamione koji su iz Zagreba prevozili oružje za obranu Dubrovnika te su ih odvozili na prodaju u Hercegovinu. Izvlačili su se sa slavonskih ratišta tenkovi namijenjeni za obranu Vukovara te su ih svježe prebojane prodavali van Hrvatske. Država Hrvatska prodavala je Karadžiću i Mladiću gorivo za njihove tenkove a odmah nakon rata niklo je naftno carstvo glavnog hrvatskog logističara. Konvoji kamiona skinutih registarskih tablica prelazila je iz Hrvatske na okupirani teritorij Bosne i Hercegovine. Zašto su se hrvatske tablice skidale s kamiona kada je očito da ti konvoji dragocjenog goriva nije mogao otići Srbima bez dozvole onoga koji se volio nazivati Vrhovnikom.

Koji su se to čudom hrvatski generali (logističari) obogatili za vrijeme boravka u haškom zatvoru?

Sedma Božja zapovijed zabranjuje svako nepravedno uzimanje, zadržavanje tuđeg dobra ili uskraćivanje prava na nj. Ukradeno uvijek treba vratiti ili pravedno nadoknaditi. Protjerani Srbi ni dan danas nemaju pravo na svoje otete stanove ili kuće. Hrvatska država opljačkanim nudi kao naknadu stambene kvadrate samo za preživjele članova domaćinstva umjesto da im nadoknadi ono što im je opljačkano i oteto. Hrvatska država je ozakonila vojnu otimačinu i pljačku srpskih stanova i njihove pokretnine. Hrvatski vojnici bestidno i danas koriste kompletno namještene stanove koje su opremili Srbi prije više od 28 godina. Mladima je danas nepoznato da su splitske vojne jedinice imale posebne vojne, dobro organizirane grupe kojima je posao bio protjerivanje stanara i otimanje stanova. A susjedi, svjedoci pljačke, sramotno su šutjeli i pravili su se da ne vide i da ne čuju.

8. Ne reci lažna svjedočanstva! – a šute i time prikrivaju hrvatske ratne zločince.

Država Hrvatska je korištenjem svog represivnog aparata, batinama u zatvoru, napravila od zapovjednika Vukovara doživotnog invalida kako bi opravdala prodaju Vukovara. Vukovarske vojnike Hrvatska (točnije HDZ) nije godinama priznavala a sada ih, navodno slave kao heroje (jer su vukovarske kao hrvatske branitelje priznali tek kada je SDP došao na vlast).

Država Hrvatska je korištenjem svog represivnog aparata planirala, organizirala i neuspješno izvela (pokušaj) atentat na autora ovog teksta a nakon što sam čudom preživio, batinama u splitskoj policijskoj stanici, iznudili su “priznanje” dvoje ljudi koji su me teretili “slobodnom voljom” u javnosti prepoznatom i motiviranom političkom procesu da sam im ja dao vojni eksploziv kako bi oni digli u zrak zgradu u Bosanskoj ulici u Splitu u kojoj sam ja tada trebao biti. Ministar policije je u Saboru izjavio da je kod mene pronađen automat a većom količinom municije i eksploziva iako policija ništa takvog nije evidentirala u zapisniku napravljenom prilikom pretresa mog stana.

Još je gore što mi hrvatski VOJNI sud nikada nije sudio za onaj dio optužnice u kojem se me (lažno) teretili za posjedovanje veće količine minsko eksplozivnih tvari jer su i sami procijenili da nakon što sam im dokazao podmetanje i namještaljku u prvom procesu drugi sudski proces nikada nisu započeli jer nisu imali moralne snage priznati da mi je hrvatska policija, vojska i tajne službe podmetnuli “dokaze”. Na takav način Hrvatska je dokazala još jednom kakav nakaradni pravni poredak vlada cijelo vrijeme u Hrvatskoj. Ja ih ovim putem pozivam da dovrše započeti pravni postupak nad mnom jer ne želim dozvoliti da me tim suđenjem itko pokuša ucjenjivati.

1993.god. policijski inspektori podmetnuli su mi bombu u spavaću sobu. Od tog, za mene štetnog događaja prošlo je četvrt stoljeća a ja sam uspio ishoditi na sudu nedavno tek PRVOSTUPANJSKU presudu koja u potpunosti potvrđuje da je Hrvatska država odgovorna za moje upropašteno zdravlje.

9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga! – a silovali su tuđe majke i tuđe žene.

10. Ne poželi nikakve tuđe stvari! – a pljačkali su i otimali stanove, stoku i pokretnine.

Deseta zapovijed upotpunjuje devetu te govori o pohlepi za tuđim dobrima (požuda očiju). Ta neumjerena pohlepa nastaje od nezasitne želje za bogatstvom koja čovjeka može odvesti u krađu, grabež, gramzivost i prijevaru.

Zanima me da li Katolička crkva smatra da treba ispuniti pravdu i prema hrvatskoj zločinačkim vojnim jedinicama operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade) čiji pripadnici “ubijaju, okrutno zlostavljaju i masakriraju civile srpske narodnosti, pale i ruše kuće i gospodarske zgrade te pljačkaju i uništavaju njihovu ostalu imovinu, kako bi se opisanom uporabom sile postiglo njihovo trajno iseljenje”. Sve te hrvatske vojne jedinice imale su jednog vođu i jednog zapovjednika – hrvatskog ratnog zločinca koji je nad svim ovim nabrojanim podređenim vojnim jedinicama imao zapovjedne ovlasti i moć.

Poznata nam je Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije o školskom obrazovanju, obitelji u zakonskim odredbama i “Istanbulska konvencija”.

Ali nije mi poznata poruka a želi bih je znati što Katolička crkva, Zagrebačka nadbiskupija, kardinal Božanić, biskup Vlado Košić te ostali biskupi ali i prior dominikanskoga samostana u Splitu o. Luka Prcela misle o ovom, samo nekim “herojskim podvizima hrvatskih vojnika:

- čovjeka vezali konopcem za drvo kako bi četiri ili pet vojnika vježbali gađanje noževima bacajući ih u tog jadnika,

- 9. rujna 1993. ispred njezine kuće u Čitluku likvidirali 84-godišnju slijepu staricu Bosiljku Bjegović,

- istoga dana u podrumu njihove kuće u Čitluku (Kričkovići) likvidirali Ljubicu Kričković-Živčić, a potom i njezinu sestru Saru Kričković, prerezavši joj vrat,

- istoga dana u Čitluku Mile Savu Rajčević koja je hodala sa štakama, a potom joj prerezali vrat,

- 12. rujna 1993. u Čitluku 70 (Krajnovići) Nedeljku Krajnović i Stanu Krajnović koje su prethodno zatočili u kokošinjcu, a na kraju njihova tijela zapalili,

- točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u dvorištu jedne kuće u Počitelju (Mišćevići) Boju Pjevač, kojoj su nakon toga odrezali tri prsta desne ruke i ostavili je mrtvu ležati kraj uginule svinje,

- točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Rajčevićima retardiranog Milana Rajčevića, nakon što su ga prethodno sajlom vezali za auto i vukli okolo, vezali ga između dva stabla jela i u njega bacali noževe, da bi ga na kraju i zapalili,

- 9. rujna 1993. nedaleko od Čitluka pucali na Anku Rajčević hrvatske narodnosti u namjeri da je liše života, ali u tome nisu uspjeli, pa je zadobila prostrjelnu ranu kuka i slabina,

- podmetanjem eksploziva i vatre uništavali su kuća koje su prethodno opljačkali uz pomoć civila kojima su dopustili ulazak na bojište,

-pobili ili opljačkali zatečenu stoku.

Ovo gore je samo mali dio hrvatskih ratnih zločina. Vrijedi li ponoviti riječi Glasa Koncila “… ali ispunjenje pravde zakonitim i pravednim procesom nitko ne smije priječiti ni onemogućavati.”

Stoga ponavljam: da li Katolička crkva smatra da treba ispuniti pravdu i prema hrvatskim zločinačkim vojnim jedinicama, zapovjednicima i vojnicima kao i prema njihovim nevinim žrtvama i njihovim potomcima koji se stalno nanovo traumatiziraju gledajući svoje zlostavljače kako pred kamerama glume svetost, nevinost i domoljublje?

Nisu odgovorni pred Bogom i pred ljudima samo oni koji su činili zločine već i oni koji znaju tko je ove zločine činio a da o tome šute. Stoga dok ne progovore trebaju se smatrati ratnim zločincima-suučesnicima.

Neki su stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege.

Stoga je gotovo nakon 10 000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove odgovornim institucijama poput Ministarstva pravosuđa, glavnog državnog odvjetnika, obavještajnih službi i MUP-a da procesuiraju odgovorne na svim razinama za zločine ili da svoje mjesto ustupe onima koji su kadri to učiniti«, rekao je, kako su prenijeli mediji, vukovarski gradonačelnik.

Ako smatrate da nešto nije točno napisano, ili ako smatrate da možete bolje napisati – javite nam se, postanite suradnik hrvatskih ratnih veterana.

#ZoranAErceg : Osobito pozivam sve one koji imaju osobna saznanja o bilo čijim ratnim zločinima da mi se jave. Garantiram životom vašu anonimnost.

Ukoliko mislite da je naše pisanje važno za moralno uzdizanje u mnogo čemu posrnule hrvatske države i njenih moralnih vrijednosti, molimo vas da napišete osvrt na našu Facebook stranicu ili preporuku za naše stranice jer nam je vaša podrška iznimno važna na ustrajavanju ovog započetog posla kontra mraku kontra sili.

 

Više na Facebook stranici.

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.