BANjALUKA – Potragom za istorijskim spisima i dokumentima iz Drugog svjetskog rata koja govore i svjedoče o stradanjima Srba i njihovom kupovinom, razna hrvatska udruženja žele da od očiju javnosti sakriju preostale dokaze o zločinima na području NDH.
Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Boris Radaković komentarišući navode kako već godinama na ovim prostorima postoji crno tržište ratnih dokumenata, kako onih u vezi sa devedesetima, tako i iz Drugog svjetskog rata, a za koje sve više pokazuju interesovanje i pojedine proustaške organizacije.
- Vjerovatno žele da preostala dokumenta koja imaju neki ljudi u svojim privatnim arhivama sakriju od očiju stručne javnosti. Ne treba zaboraviti da taj proces revitalizacije ustaških zločina već decenijama traje u Hrvatskoj. Koncentracioni logor Jasenovac pokušava se prikazati kao radni, a dječiji u Sisku kao nekakvo prihvatilište. Pišu se i razne knjige. I to je jedan državni projekat koji se godinama unazad sprovodi u Hrvatskoj, a koji sigurno pomaže i proustaška emigracija – istakao je Radaković.
Slično mišljenje dijeli i direktor Javne ustanove “Spomen-područje Donja Gradina” Tanja Tuleković, poručujući onima koji se bave ovakvim stvarima da ništa od očiju javnosti ne može sakriti postojanje Donje Gradine i mnogobrojnih humki, koji kriju kosti na desetine hiljade ubijenih Srba.
- To niko ne može izbrisati. I nisu samo humke i grobnice dokaz, već i mnogobrojna dokumenta koja se nalaze u našem posjedu, koja svjedoče o stravičnim zločinima koji su počinjeni nad nedužnim srpskim stanovništvom tokom Drugog svjetskog rata od strane NDH – kategorična je Tulekovićeva.
Da postoji veliko i ozbiljno crno tržište na kojem se trguje ovim dokumentima nedavno je upozorio direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda Dejan Ristić, navodeći da iza kupovine ovih artefakata stoji čitav niz hrvatskih udruženja, proustaških udruženja iz Australije, Kanade, dijelova Evrope, čitav niz proustaških udruženja sa teritorije današnje Republike Hrvatske, koji već godinama tragaju za građom iz Drugog svjetskog rata, otkupljuju je i najvećim dijelom uništavaju.
- Muzej žrtava genocida u posljednje dvije godine otkupljuje veliki broj dokumenata i spisa od ljudi čiji su voljeni prošli kroz pakao logora u Drugom svjetskom ratu, naročito u NDH. Međutim, pripadnici različitih organizacija utrkuju se s nama, kupuju dokaze, kako bi ih uništavali i ne pitaju šta košta. Ta građa nije samo istorijski artefakt, već i dokaz o počinjenom zločinu. Onog momenta kada dokaza nema, onda ni zločina nema i to je jedan ozbiljan problem sa kojim se suočavamo, jer se nažalost još dovodi u pitanje da li je zločina bilo ili ne – kaže Ristić.
Ipak, uprkos naporima proustaških udruženja da dokaze prikupe kako bi ih uništili, Ristić kaže da Muzej najčešće uspijeva da do njih dođe prvi.
- Trudimo se da budemo brži od onih koji pokušavaju da ih unište – poručio je Ristić.
Jasenovac rak-rana
Da postoji tržište ratnim dokumentima iz Drugog svjetskog rata potvrdio je i direktor Dokumentaciono-informativnog centra “Veritas” Savo Štrbac, navodeći da je hrvatskoj strani Jasenovac i dalje najveća “rak-rana” i “najcrnja mrlja”. On je podsjetio da Hrvatska ove godine predsjedava Međunarodnim savezom sjećanja na holokaust, što je poseban apsurd. Pretpostavlja da će ona opet pokušati “prežvakati” neke teme koje se tiču negiranja nekih očiglednih činjenica o stradanju za vrijeme Pavelićeve NDH, prvenstveno Srba.
Veljko Zeljković
Povezani tekstovi
