Otkad su tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i predsjednici Srbije, Hrvatske i Crne Gore prije nepune tri godine, po želji i na radost predstavnika Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP), potpisali deklaraciju o nestalim licima, traženje i pronalaženje nestalih pripadnika srpskog naroda skoro potpuno je obustavljeno.
Od tada, uspjeh na svim lično-interesnim poljima imali su samo pripadnici ICMP-a. Umjesto uspjeha u oblasti identifikacija, direktorka te samoprozvano-međunarodne komisije za traženje nestalih Ketrin Bomberger napravila je karijeru u Haškom tribunalu i predstavila se kao planetarni ekspert za traženje nestalih. Predsjedavajući ICMP-a Tomas Miler raspolagao je desetinama miliona maraka stranih donacija koji, zasigurno, nisu utrošeni za traženje nestalih Srba.
Iz vizure ICMP-ovih predstavnika, od potpisivanja deklaracije o nestalim licima postignut je znatan uspjeh. U stvarnosti, još se traga za 1.670 nestalih Srba.
Ta komisija od sebe je u BiH napravila toliko bitan faktor da sada upravlja radom Instituta za nestala lica BiH iako u njegovo postojanje i funkcionisanje ne ulaže ni jednu jedinu marku.
Tako je, iz vizure ICMP-ovih predstavnika, od potpisivanja deklaracije o nestalim licima postignut znatan uspjeh.
U stvarnosti, još se traga za 1.670 nestalih Srba, nestali Bošnjaci su prioritet i te komisije i Instituta za traženje nestalih, a ICMP nijednoj od domaćih institucija ne odgovara za ono što radi. Ta organizacija je osnovana bez ikakve zakonske podloge, dok su skoro svih 100 zaposlenih u toj komisiji pripadnici bošnjačkog naroda.
ICMP je kao nevladina organizacija u BiH ušao na mala vrata i sve vrijeme, kao i danas, potpuno kontroliše proces traženja nestalih, pa je krajnje vrijeme da podnese račune o tome šta je radio. Pri tome, nikoga u toj instituciji ne uzbuđuje činjenica da su u posljednjih sedam godina pronađeni posmrtni ostaci samo 250 nestalih Srba.
Organizacije porodica nestalih iz Srpske zato bi svakako trebalo da od Predsjedništva BiH zatraže odgovore na pitanje šta je urađeno u oblasti traženja nestalih. Na to pitanje trebalo bi da odgovori Bakir Izetbegović, kao i na ono zašto je, i pored protivljenja Nebojše Radmanovića i mimo usaglašenog stava Predsjedništva, ipak potpisao deklaraciju koja je ostala mrtvo slovo na papiru.
Povezani tekstovi
