Povodom pravoslavnog Božića na prijemu Srpskog narodnog vijeća glavna tema bio je referendum o ćirilici, ali i tužbe Hrvatske i Srbije za genocid.
Na upite o povlačenju tužbe o genocidu, Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova, odgovorila je kako je razgovor o povlačenju tužbi bio prijedlog hrvatske Vlade sa samog početka mandata, ali uz uvjet da srbijanska strana osigura podatke o oko 900 nestalih.
Srbi tvrde kako su sve podatke o nestalima predali Hrvatskoj i nemaju više što ponuditi te kako je povlačenje tužbe samo paravan. Čelnik Koalicije udruženja izbjeglica „Veritas“, Savo Štrbac, uvjeren je kako iza svega stoji Katolička crkva koja se protivi povlačenju tužbi, kao i pola milijuna branitelja iz Domovinskog rata koji vode kampanju protiv ćirilice, a samim time i protiv Srba.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac je rekao da bi za Hrvatsku bilo najbolje da tužbu nije ni podnosila te kako bi obje države trebale povući tužbu.
Što o ovome misle ljudi iz Hrasta, pitali smo dr. sc. Antu Birina
Postavljanje zahtjeva o predaji podataka o nestalima kao preduvjet mogućeg povlačenja tužbe protiv Srbije za genocid, kako je to nedavno izjavila hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, u potpunosti je neprihvatljiva. Uvjetovati povlačenje tužbe predajom podataka o nestalim osobama, odnosno nečim što predstavlja humanitarno pitanje i u zamjenu za to osloboditi Srbiju odgovornosti za agresiju na Hrvatsku, nema nikakvo pravno, moralno niti političko opravdanje.
Povlačenje tužbe značilo bi kako Hrvatska pristaje na konačno izjednačavanje krivnje žrtve i agresora i potvrdu teze kako je na prostorima bivše Jugoslavije bjesnio građanski rat, teze koja je tijekom proteklog desetljeća svoju praktičnu primjenu doživjela na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Povlačenje tužbe značilo bi ujedno i odustajanje od zahtjeva za reparacijom ratne štete pretrpljene tijekom agresije. Povlačenje tužbe predstavljalo bi čin krajnjeg nepoštovanja prema sivima onima koji su dali svoje živote u obrani od srpske agresije, prema svim invalidima Domovinskog rata, prema svim braniteljima i svima onima koji su u ratu izgubili svoje najmilije.
Naposljetku, i u tome i leži glavni razlog te silne želje za povlačenjem tužbe, time bi se otvorio put novim pokušajima integracije Zapadnog Balkana te nove opsesije dijela domaćih i stranih društveno-političkih krugova koji se nikada nisu pomirili sa slomom i nestankom Jugoslavije.
Čak niti na dan svečanog ulaska Hrvatske u Europsku uniju ti „naši“ vrli političari nisu mogli misliti na budućnost svoje zemlje već su se brže-bolje, isti dan, potrudili ugostiti predsjednike zemalja „regije“ kako bi im saopćili da Hrvatska ne namjerava napustiti „regiju“. Tužba protiv Srbije im, u tom pogledu, svakako predstavlja odveć veliku prepreku na tom putu kojeg rado maskiraju pod nazivom „proces pomirbe“.
dr. sc. Ante Birin
Povodom pravoslavnog Božića na prijemu Srpskog narodnog vijeća glavna tema bio je referendum o ćirilici, ali i tužbe Hrvatske i Srbije za genocid.
Na upite o povlačenju tužbe o genocidu, Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova, odgovorila je kako je razgovor o povlačenju tužbi bio prijedlog hrvatske Vlade sa samog početka mandata, ali uz uvjet da srbijanska strana osigura podatke o oko 900 nestalih.
Srbi tvrde kako su sve podatke o nestalima predali Hrvatskoj i nemaju više što ponuditi te kako je povlačenje tužbe samo paravan. Čelnik Koalicije udruženja izbjeglica „Veritas“, Savo Štrbac, uvjeren je kako iza svega stoji Katolička crkva koja se protivi povlačenju tužbi, kao i pola milijuna branitelja iz Domovinskog rata koji vode kampanju protiv ćirilice, a samim time i protiv Srba.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac je rekao da bi za Hrvatsku bilo najbolje da tužbu nije ni podnosila te kako bi obje države trebale povući tužbu.
Što o ovome misle ljudi iz Hrasta, pitali smo dr. sc. Antu Birina
Postavljanje zahtjeva o predaji podataka o nestalima kao preduvjet mogućeg povlačenja tužbe protiv Srbije za genocid, kako je to nedavno izjavila hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, u potpunosti je neprihvatljiva. Uvjetovati povlačenje tužbe predajom podataka o nestalim osobama, odnosno nečim što predstavlja humanitarno pitanje i u zamjenu za to osloboditi Srbiju odgovornosti za agresiju na Hrvatsku, nema nikakvo pravno, moralno niti političko opravdanje.
Povlačenje tužbe značilo bi kako Hrvatska pristaje na konačno izjednačavanje krivnje žrtve i agresora i potvrdu teze kako je na prostorima bivše Jugoslavije bjesnio građanski rat, teze koja je tijekom proteklog desetljeća svoju praktičnu primjenu doživjela na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Povlačenje tužbe značilo bi ujedno i odustajanje od zahtjeva za reparacijom ratne štete pretrpljene tijekom agresije. Povlačenje tužbe predstavljalo bi čin krajnjeg nepoštovanja prema sivima onima koji su dali svoje živote u obrani od srpske agresije, prema svim invalidima Domovinskog rata, prema svim braniteljima i svima onima koji su u ratu izgubili svoje najmilije.
Naposljetku, i u tome i leži glavni razlog te silne želje za povlačenjem tužbe, time bi se otvorio put novim pokušajima integracije Zapadnog Balkana te nove opsesije dijela domaćih i stranih društveno-političkih krugova koji se nikada nisu pomirili sa slomom i nestankom Jugoslavije.
Čak niti na dan svečanog ulaska Hrvatske u Europsku uniju ti „naši“ vrli političari nisu mogli misliti na budućnost svoje zemlje već su se brže-bolje, isti dan, potrudili ugostiti predsjednike zemalja „regije“ kako bi im saopćili da Hrvatska ne namjerava napustiti „regiju“. Tužba protiv Srbije im, u tom pogledu, svakako predstavlja odveć veliku prepreku na tom putu kojeg rado maskiraju pod nazivom „proces pomirbe“.
dr. sc. Ante Birin
Povezani tekstovi
