Za što se točno terete uhićenih otkrio je N1, donoseći navode postupajućeg tužitelja i rješenje Suda BiH.
Uhićeni Ivo Oršolić (64), Tado Oršolić (56), Marko Dominković (54), Joso Nedić (60), Marko Baotić (68), Marko Blažanović (61), Mato Živković (52), Anto Živković (57) i Stijepo Đurić (51) terete se da su kao pripadnici struktura HVO-a u Orašju, vojne policije HVO-a i policijskih struktura, kao i stražari u logorima i objektima za zatočenje, počinili ratni zločin nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti s područja Orašja i okolnih mjesta od travnja 1992. pa do srpnja 1993. godine. Tereti ih se i za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti, piše N1.
U rješenju Suda BiH navodi da je sigurnosna situacija u Orašju već narušena u proljeće 1992. godine i da je sredinom travnja, prema izjavi Svjedoka 1, došlo do prekida nastave, te je jedan broj djece napustio školu i samo mjesto Orašje, u kojem periodu se stvara atmosfera koja će nagovijestiti budući napad na srpsko stanovništvo općine Orašje o čemu, kako se navodi u prijedlogu, u svojoj izjavi govori Svjedok 2, piše N1.
U daljem obrazloženju postojanja osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, Tužilaštvo BiH u dostavljenom prijedlogu navodi da su se na putnim pravcima koji su iz Orašja vodili prema dijelovima teritorija, a koji su bili naseljeni srpskim stanovništvom, nalazili punktovi HVO-a, te da na taj način nije dozvoljen izlaz s područja općine Orašje srpskom stanovništvu koje do početka svibnja 1992. godine nije uspjelo pobjeći s područja općine Orašje pod komandom HVO-a, a o čemu govori Svjedok 3.
Također, postupajući tužitelj navodi da iz iskaza svjedoka proizilazi osnovana sumnja da je 9. svibnja 1992. godine, od strane pripadnika Vojne policije pod komandom Pere Vincetića i pripadnika PS Orašje koje je na raciji predvodio zapovjednik PS Orašje Marko Dominković, a sve po naredbi zapovjednika 106. br. HVO-a Đure Matuzovića, izvršena racija u selu Bukova Greda, kao jedinom mjestu s većinskim srpskim stanovništvom pod kontrolom HVO Orašje.
Njihovi pripadnici, nakon što su skupili sve srpsko stanovništvo sela, pred mjesnom trgovinom odvojili su pojedine muškarce i likvidirali ih. Tom prilikom su ubijeni Marko Maksimović, Mićo Gavrić, Zoran Maksimović, Lazar Vasiljević, Drago Cvijanović, Žarko Maksimović i Mišo Gavrić koji je u vrijeme ubojstva bio maloljetan. Žene su vratili kućama, a sve zatečene muškarce, nakon zlostavljanja, uhitili i odveli u zatvoreničke objekte HVO-a u Orašju i Donjoj Mahali gdje ih zatvaraju.
Postupajući tužitelj navodi i zapovjednu izolaciju srpskog stanovništva od 11. lipnja 1992. godine, izdanu od strane zapovjednika 106. brigade HVO-a – Bosanka Posavina, Orašje, a dostavljenu Vojnoj policiji 106. brigade HVO-a, načelniku sigurnosti brigade i Stanici javne sigurnosti koji su bili zaduženi za izvršenje navedene zapovijedi, a koju dužnost je, prema navodima iz prijedloga, u navedenom periodu obavljao osumnjičeni Đuro Matuzović.
Kako se navodi u prijedlogu Tužilaštva BiH, do sada se veliki broj osumnjičenih osoba za kaznena djela uspio skriti ili pobjeći u susjedne ili druge države, te na taj način izbjeći kazneno gonjenje jer uz državljanstvo BiH posjeduju i državljanstvo Hrvatske. U prilog tvrdnji opasnosti od bijega, navodi tužitelj, ide i činjenica da je državna granica BiH relativno “propusna”, te da osumnjičeni vrlo lako mogu prijeći u Republiku Hrvatsku koristeći službene prijelaze. Kako je naveo tužitelj, ovu tvrdnju naročito potkrepljuje to što je općina Orašje pogranična općina prema Hrvatskoj.
Povezani tekstovi
