Posve je prirodno da se predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović zalaže za suđenje ratnim zločincima, za utvrđivanje istine o nestalima i da se brine za osjećaje Vukovaraca kojima još nisu zacijeljele ratne rane.
Problem je, međutim, kada se tragedija Vukovara koristi u svrhu predizborne kampanje i kada se povlače suptilni potezi kojima se bude emocije i privlače simpatije birača. Još je veći problem ako se pritom dovode u pitanje odluke Ustavnog suda. Grabar Kitarović se još nije službeno izjasnila o tome hoće li se kandidirati za novi mandat (ali je u više medija, uključujući i javnu televiziju pustila neslužbenu informaciju da hoće), no unatoč tome povlači poteze koji govore da je u kampanji.
Naime, kako drugačije protumačiti njen poziv gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi da dođe u njen Ured kako bi s njim razgovarala o odluci Ustavnog suda kojom je ukinuto nekoliko članaka Statuta Grada Vukovara i time omogućeno da pripadnici srpske nacionalne manjine imaju pravo na dokumente na ćirilici na koje su imali i do sada, ali na pismeni zahtjev?
Nije, međutim, ni to sporno, ali je vrlo problematičan način na koji je to učinila. Potrudila se dodatno podgrijati tenzije koje su ionako prisutne između Hrvata i Srba u Vukovaru, i to tako što je istaknula strahote koje su doživjele žrtve agresije, a nasuprot tome stavila prava koja dobivaju Srbi.
Pritom nije rekla koji je opseg tih prava, nije spomenula da se i u samoj ustavnosudskoj odluci vukovarskim Srbima daju manja prava u odnosu na druge nacionalne manjine, pa i srpsku u drugim krajevima Hrvatske.
Grabar Kitarović je jako pazila da ne prijeđe granicu i ne izgovori nešto što bi zvučalo kao pozivanje na neprovođenje odluke Ustavnog suda, no nije izgovorila ono što je kao predsjednica Republike koja mora voditi brigu o stabilnosti i integritetu institucija u ovakvoj situaciji bila dužna – a to je da se odluke Ustavnog suda moraju provoditi.
Povezani tekstovi
