Jedan od svjedoka je ispričao da mu je suborac rekao: ‘Baba više nema, šta ona budala napravi‘, pritom misleći na okrivljenog
Državljanin Srbije Stojan Kovačević (62) nepravomoćno je osuđen na Županijskom sudu u Zagrebu na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u jesen 1991. na petrinjskom području. Zagrebačko tužiteljstvo ga tereti, a sud ga je proglasio krivim jer je krajem listopada 1991. godine u Graberju, kao pripadnik Teritorijalne obrane Dvor, ušetao u dvorište obiteljske kuće Barice K. i Kate O. i imao za cilj ukrasti Baričin traktor Ferguson 539. No, nesretna 77-godišnjakinja mu se usprotivila pa ju je ubio te odvezao traktor u nepoznato. Za razliku od Barice K., čije je tijelo pronađeno, njezina cimerica iz kuće, susjeda Kata O., i dalje se vodi kao nestala osoba od 24. rujna te ratne godine.
Osim zatvorske kazne, sud mu je naložio i plaćanje 3000 eura sudskih troškova.
Optužnica u ovom predmetu podignuta je u listopadu 2022. godine, dakle punu 31 godinu od tih ratnih strahota, a Kovačeviću se, s obzirom na to da je cijelo vrijeme bio nedostupan hrvatskim tijelima progona, na kraju sudilo u odsutnosti.
Niječe zločine
Inače, Kovačević je ispitan zamolbenim putem uoči podizanja optužnice na Odjelu za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 31. siječnja 2022. Tom je prilikom sve negirao, a dajući generalije o sebi, rekao je da radi po šumi, da je završio osnovnu školu i da ima dva sina.
- Nisam ubio te dvije žene. Na takvo što nikada nisam ni pomišljao. Koliko je meni poznato, u Hrvatskoj se puno ljudi lažno optužuje, ali moja savjest je čista. Ja to napravio nisam – rekao je kratko u svoju obranu optuženi, odbivši odgovarati na pitanja tužiteljstva.
Na sudskom ročištu razgledana je sva materijalna dokumentacija, počevši od fotoelaborata te zapisnika o ekshumaciji posmrtnih ostataka iz 1996. godine, sačinjenog na sisačkom Županijskom sudu.
Tužiteljstvo je Kovačevića optužilo, među ostalim, i na osnovi iskaza bivših pripadnika TO-a Dvor. Tako je jedan ispričao da je bio mobiliziran u listopadu 1991. i da je pripadao četi koja je bila smještena u kući pokraj škole gdje je bila glavna komanda, dok su se nasuprot kuće na livadi nalazili minobacači. Otkrio je i da je jedan suborac često hodao selom jer je bio znatiželjan, pa je uočio i dvije bake u jednoj kući. Složili su se da bi im bilo dobro ponekad odnijeti hrane, no ustvrdio je i da su se bake bojale vojnika, pa je jedne prigode naišao na zaključana vrata.
- Nakon što mi je suborac ispričao o te dvije žene, a bilo je to možda koji dan nakon što smo došli u selo, rekao mi je: ‘Baba više nema, šta ona budala napravi‘, pritom misleći na okrivljenog, kojeg sam poznavao iz viđenja. Zaključio sam da je kolega tog dana otišao posjetiti bake, ali da je, došavši blizu njihove kuće, zatekao Kovačevića nakon što je ubio jednu od tih baka koja je imala traktor. I upravo taj traktor bio je razlog zašto ju je ubio. On je to pričao pred više suboraca, pa i pred zapovjednikom. Komentirao je i da to nije trebao napraviti jer da te bake sad treba i pokopati – ispričao je svjedok, ali nije znao reći tko je na kraju te žene pokopao, a taj suborac-očevidac je u međuvremenu umro.
Drugi svjedoci
Drugi svjedok nije imao posrednih saznanja, osim što je i on čuo od istog suborca priču o ubojstvu dviju baka, kao i da se Kovačević starici rugao zbog naglaska kad ga je, prestravljena u dvorištu prije nego što će biti ubijena, pitala: ‘Kad mi buš vrnul traktor?‘.
Treći, pak, bivši pripadnik TO-a Dvor prisjetio se kako je do njihove baze Kovačević dovezao ukradeni traktor s prikolicom na koji je usput stavio i dvije ukradene svinje.
Za sud je optuženi postupao s izravnom namjerom i bio je ubrojiv. Kao otegotnu okolnost uzeta mu je u obzir činjenica da je staricu od 77 godina, civilnu osobu, ubio iz niskih pobuda, točnije koristoljublja, dok ga sa smrću druge nisu uspjeli povezati.
- To predstavlja teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava i pokazuje visoki stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti prema zaštićenim osobama tijekom ratnih okolnosti.
Iako je za navedeno kazneno djelo zakon predvidio od pet do 20 godina zatvora, sudsko vijeće je prilikom izricanja visine kazne uzelo u obzir i činjenicu da je od počinjenja djela proteklo gotovo 30 godina te da je optuženi završio na tjeralici, ignoriravši kazneni progon u Hrvatskoj.
