‘Treba cijeniti brutalnost i brojnost izvršenih radnji, kao i da u njegovom ponašanju nema trunke kajanja i prihvaćanja odgovornosti‘
Maksimalnu kaznu zatvora, u konkretnom slučaju u trajanju od 20 godina, zatražila je Mirjana Zubčević, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku za optuženog umirovljenog vojnog suca i majora JNA Vojislava Medića iz Beograda, kojemu se na Županijskom sudu u Osijeku sudi za počinjenje ratnog zločina nad hrvatskim braniteljima Vukovara u logorima u Srbiji, gdje su završili kao zarobljenici nakon pada obrane Vukovara 18. studenoga 1991. godine. Zubčević smatra da je tužiteljstvo tijekom dokaznog postupka dokazalo da je optuženi Medić bio osoba koja je u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica ispitivala i zlostavljala, u konkretnom predmetu 21 hrvatskog branitelja.
Maksimalna kazna
- Predlažem proglašenje optuženoga krivim i osudu po zakonu. Pri tome treba cijeniti brutalnost i brojnost izvršenih radnji, kao i da u njegovom ponašanju nema trunke kajanja i prihvaćanja odgovornosti za počinjena kaznena djela. On negira ne samo da je bio sudionik, već da je u logorima uopće bilo zločina. Smatram da je s obzirom na sve okolnosti primjerena samo maksimalna kazna zatvora – kazala je Zubčević u svom završnom govoru uoči izricanja nepravomoćne presude. Medićev branitelj Tomislav Filaković, pak, s druge strane tvrdi da tužiteljstvo nije dokazalo da je baš optuženi Medić počinitelj navedenih zločina.
- Gospodo suci, morate donijeti odluku na temelju izvedenih dokaza, među kojima i dokaza obrane koji potvrđuju da optuženi teoretski nije mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme. S druge strane, imamo svjedoke-žrtve od kojih nitko nije rekao da je osobno vidio Medića u Vukovaru u ljeto 1991. godine, na čemu se temelji optužnica da je riječ o istoj osobi koja ih je zlostavljala u logorima. Naši dokazi svi do jednoga pobijaju iskaze svjedoka optužbe. Stoga vas pozivam da donesete pravednu i poštenu odluku koju ćete moći braniti. Neka bude pravda ili neka se nebo sruši na nas – poručio je Filaković na kraju svog završnog govora,
Podsjetimo, Medić uhićen 6. lipnja 2022. godine na graničnom prijelazu Tovarnik. U Hrvatsku je, inače, često dolazio jer ima roditeljsku kuću kod Donjeg Lapca. Od prvog trena tvrdi da je žrtva zamjene identiteta. Istraga protiv njega, a kasnije i optužnica, temelji se na iskazima vukovarskih branitelja, koji tvrde da su Medića kao osobu koja ih je ispitivala i zlostavljala u logorima, prepoznali i zato što je riječ o istoj osobi koja je krajem kolovoza kao izaslanik MUP-a RH, došla u Vukovar, u stožer Blage Zadre s naoružanjem za branitelje te da je u Vukovaru bio sve do 14. rujna, nakon čega je nestao. Kasnije su ga, kazali su, susreli u logorima. Medić s druge strane tvrdi da nije u inkriminirano vrijeme bio u Vukovaru, niti u logorima, već da je sve to vrijeme radio u Beogradu kao istražni vojni sudac.
U Zadrinom stožeru
- Da je Vojislav Medić osoba koja je ispitivala zatočene branitelje, proizlazi iz iskaza više svjedoka koji su ga vidjeli i prije zarobljavanja u Vukovaru, u stožeru Blage Zadre. Petorica svjedoka su ga kao takvog i prepoznala nakon uhićenja 2022. godine, a bilo bi ih i više, da optuženi nije odbio sudjelovati u daljnjem prepoznavanju. Svjedoci su govorili detaljno o tome što je bilo logorima, ali i o njegovom boravku u Vukovaru, iz kojeg je netragom nestao 14. rujna 1991. godine, kada je uslijedio veliki napad na grad. Potom su ga ponovno sreli u logorima, gdje im se i predstavljao, s nekima se i prisjećao susreta u Vukovaru. U iskazima ima i manjih razlika, ali to je i zbog tortura koje su proživjeli, kao i zbog proteka vremena. Unatoč različitim iskazima o boji uniforme, njegovom činu, vremenima ispitivanja…, smatram da se njihovi iskazi međusobno nadopunjuju, suglasno iskazuju i time je nedvojbeno utvrđeno da je to osoba koja ih je zlostavljala ili poticala čuvare da ih zlostavljaju – rekla je Zubčević, koja se osvrnula i na dokumentaciju kojom obrana dokazuje da je Medić u inkriminirano vrijeme obavljao sudske poslove u Beogradu, kazavši da su oni usmjereni na izbjegavanje kaznene odgovornosti te da je on, s obzirom na udaljenost od sat vremena između Beograda i logora imao sasvim dovoljno vremena da u jednom danu bude na obje lokacije. Dodala je i da su ti dokumenti, konkretno sudski spisi s Vojnog suda u Beogradu, pribavljeni mimo svih odredbi međunarodne pravne pomoći. Naglasila je i kako je u tim spisima svega nekoliko predmeta koji se tiču postupaka protiv hrvatskih zatočenika u logorima, a jedan od njih je očevid nakon smrti logoraša Branka Kocha u Stajićevu, kojeg je obavio Vojislav Medić i naveo da je Koch preminuo nakon što mu je pozlilo “a nigdje se ne spominje da je prethodno bio premlaćen.”
- Optuženi je ispitivao i petero branitelja koji su uhićeni krajem listopada 1991., a da ih nikada nije pitao o zlostavljanjima i silovanjima koja su pretrpjeli u logorima, niti ga je to zanimalo. Svjedoci obrane, bivši ispitivači, suglasno iskazuju da nitko od zarobljenika nije zlostavljan, nije imao fizičke ozljede, nitko nije smrtno stradao, uvjeti su bili dobri… Govore da nije bilo zločina, a to govori o njihovoj potpunoj nevjerodostojnosti – istaknula je Zubčević, koja se posebno osvrnula na iskaz svjedoka Dragana Puškarića, ratnog zapovjednika Policijske postaje Ilok, jedinog Hrvata u ovom postupku, koji je ustvrdio da optuženi Medić nije ista osoba koja je bila u Zadrinom stožeru.
- Svjedok Puškarić se pojavljuje nakon dvije godine i to nakon iskaza svjedoka obrane i bivšeg operativca Službe sigurnosti JNA Gorana Vidakovića, koji se sam predstavio kao jedan od onih koji je vršio ispitivanja u logorima i dao svoje kodno ime ‘‘Plavi šest‘‘, ali i koji je u priču uveo ‘nekog Medića‘ kao člana operativnog tima. Puškarić navodi da je on jedini živi svjedok u Hrvatskoj o postojanju dvojice Medića. Njegov iskaz je u suprotnosti s iskazima žrtva, ali i sa stvarnim stanjem na terenu. S obzirom na to, kao i na susret Puškarića i Medića u zatvoru i činjenicu da imaju istog odvjetnika, ovaj iskaz smatram u potpunosti izrežiranim i lažnim – kazala je Zubčević, dodavši i kako je optuženi “očito bio osoba od povjerenja vrha Službe sigurnosti JNA”, a s obzirom na to da je radio na važnim predmetima kao što su ‘‘slučaj Kikaš‘‘ te postupak protiv pripadnika grupe Labrador, odnosno Opera.
Nema dokaza o ozljedama zatočenika
Filaković je istaknuo i kako je ŽDO u posljednji tren iz optužnice izbacilo iskaze sedmorice svjedoka-žrtava, ali i zločine počinjene u logoru u Nišu, tako da se Medića tereti samo za logore Stajićevo i Sremska Mitrovica.
- ŽDO je zaključilo da navodi tih sedam svjedoka očito nisu održivi, što dovodi u pitanje opstojnost originalne optužnice. Izostavljen je i Niš, iako su neki svjedoci tvrdili da je i tamo bio ispitivač imena Medić. S obzirom na to da je optužnica potvrđena s iskazima tih svjedoka tražili smo da se ponovno ispita izmijenjena optužnica, ali nam to nije odobreno. Je li to samo zbog toga što njihovi iskazi, kao i alibi optuženoga, ruše optužnicu? – zapitao se Filaković, dodavši kako u spisu nema “nijednog materijalnog dokaza o ozljedama zatočenika.”
- Kako ćemo utvrditi obilježja ratnog zločina kao što su teško ozljeđivanje nanošeno teškom patnjom, ako o tome nama materijalnih ni personalnih dokaza? Također, nema ni statusa počinitelja i oštećenih. U optužnici stoji da je optuženi bio jedan od ispitivača, a taj pojam zakon ne poznaje. S druge strane, obrana je dostavila neoborive materijalne dokaze, preko 800 dokumenata, da je optuženi u to vrijeme obavljao svoj posao vojnog suca i da nikada nije bio pripadnik organa sigurnosti JNA niti imenovan u bilo kakav tim ispitivača, što potvrđuje i pet svjedoka. Dakle, možemo zaključiti da je optuženi u privatnom aranžmanu odlazio u logore i u fušu radio kao ispitivač, jer drugog objašnjenja nema. Kako je moguće da sudac bude ispitivač? To je nespojivo sa zdravom logikom. Nema ni statusa oštećenika, iako znamo da su svi bili popisani od strane Međunarodnog Crvenog križa, a zanimljivo je i da se u tužbi Hrvatskog društva logoraša protiv Srbije ne spominje nijedan od ovih svjedoka kao žrtva u logorima – rekao je Filaković, istaknuvši kako su iskazi iz istrage nezakoniti, jer su zapisnici o njima naknadno sastavljani. U svjedočenju Dragana Puškarića, pak, ne vidi ništa sporno. No, istaknuo je kako je sudsko vijeće odbilo njihove svjedoke, bivše logoraše, među kojima i bivšeg ministra branitelja Predraga Freda Matića, koji je “kao i oštećenici bio u istim logorima i napisao knjigu o tome, gdje spominje sva njihova imena, ali nigdje ne spominje nikakvog Medića.”
Tko je Medić zlostavljač?
- Ovom vijeću nevažno je bilo što piše bivši ministar branitelja. Naši su svjedoci odbijeni isključivo zato što možda ne bi potvrdili da je optuženi bio tamo, a onda smo u problemu. No, i ovako tužiteljica nije navela nijedan konkretan dokaz radnji prema oštećenim osobama – kazao je Filaković, koji se posebno osvrnuo na odbijanje dopunskog ispitivanja Gorana Vidakovića.
- Svjedok Vidaković govori da je bio ispitivač, poznaje optuženoga i izričito potvrđuje da on nikada nije bio dio operativnog tima. Kazao je da zna da je jedan član operativnog tima prilikom ispitivanja koristio pseudonim Medić, ali tada nije mogao otkriti njegovo ime, jer je to bila vojna tajna. U međuvremenu je s tog spisa skinuta oznaka tajnosti i Vidaković je ovjerio izjavu kod javnog bilježnika da je pseudonim Medić u logorima koristio ‘bezbednjak‘ Slobodan Grbić. Htio je to ponoviti i na sudu, ali nam to nije odobreno, jer da jest cijela optužnica pada. Zašto se ne želi saznati tko je osoba koja se predstavljala kao Medić? Imamo svjedoke koji to mogu i žele potvrditi, ali obrani je onemogućeno ostvarivanje prava na obranu, da dokaže da je očito došlo do zamjene identiteta. Zar to nije najvažniji detalj u ovom postupku? On od prvoga dana još u policiji kada je priveden kaže: “Ljudi vi ste se zabunili!” I to tvrdi cijelo vrijeme i pruža stotine dokaza. No, i dalje se tvrdi da je on, valjda prekovremeno, radio kao ispitivač u logorima – kazao je Filaković. Rasprava se nastavlja u utorak, završnom riječi optuženog Medića.