Dražen Majić u svom ispravku i odgovoru na intervju s donedavnim novinarom HRT-a, Sašom Kosanovićem, objavljenom prošli tjedan na Lupigi. Pod naslovom „Otpisani Saša Kosanović: Profesionalno mi je i privatno neizmjerna čast od takvih dobiti otkaz“, navodi sljedeće:
“Na navod iz teksta autorice Melise Skender „A kad je krenula ta hajka, nacionalistička, politička hajka na autore danskog dokumentarca i sve nas koji smo na bilo koji način sudjelovali u njemu”, slobodni smo napomenuti kako je u cijelosti neistinit.
Nije, naime, istina da je pokrenuta ikakva nacionalistička hajka protiv autora filma “Masakr u Dvoru” ili Saše Kosanovića. Nitko od osoba koje su sudjelovali u izradi HRT-ovog priloga nije nacionalist niti je ikada takvim doživljavan u javnosti. Osim autora priloga u Dnevniku, u njegovom objavljivanju, zbog osjetljivosti teme, urednički je sudjelovalo kompletno čelništvo IMS-a: Lamija Alečković, Dragan Nikolić i Oliver Dražić. Nikog se od njih dosad se nije dovodilo u vezu s nacionalističkim idejama.
Nadalje u tekstu se netočno i neistinito navodi i slijedeće: “Tu gomilu laži plasirali su ljudi koji su znali istinu. Dražen Majić je znao jer sam mu ispričao, no svejedno u svojem pismu javnosti piše da je Savo Štrbac dobio ogroman novac od tog filma. Iako zna da je Štrbac bio kontakt za obitelji stradalih i zahvalili su mu u filmu.”
Međutim, nije istina da su u HRT-ovim prilozima o spornom filmu autori u bilo čemu lagali. Svaki detalj više je puta i od više osoba provjeravan. Istina je da je danski film značajno izmijenjen upravo nakon HRT-ovog priloga, te da je u HAVC-u pokrenut postupak protiv producenata filma zbog naknadno izmijenjenog scenarija. Nije istina da je Dražen Majić u nekom pismu rekao da je Savo Štrbac dobio ogromni novac od filma. Istina je da je u internom dopisu čelništvu HRT-a napisao “bilo mi je jasno da se radi o dobro osmišljenom propagandnom uratku Save Štrbca i mreža koje ga podupiru.” Majić kod takvog stava ostaje i danas pitajući se je li Saša Kosanović svjesno ili nesvjesno sudjelovao o očiglednoj Štrpčevoj propagandi.
Na pitanje „Je li i vama sumnjivo to što je vaš kolega Dražen Majić samo nekoliko dana poslije pokretanja postupka smjene glavnog ravnatelja HRT-a otkrio kaznenu prijavu podnesenu još lani?“, gospodin Saša Kosanović ponovno nije odgovorio istinito kada odgovara: “To je samo jedan dokaz u prilog tezi da cijela ova priča nema nikakve veze s kaznenom prijavom. Ta je kaznena prijava kao i 50 drugih koliko ih je Ivica Pandža Orkan do sad napisao, potpuno beznačajna. Sjećam se tek jednog manjeg teksta kojim je popraćena informacija da ju je predao. Ona je izvađena iz ladice da bi se krenulo u džihad, prvenstveno na instituciju Hrvatskog audiovizualnog centra i na novac kojim ta institucija raspolaže jer nekom je u kadrovskim križaljkama sigurno obećano mjesto Hrvoja Hribara. Kad se priča proširila onda se odjednom pojavio i redov Saša Kosanović pa je bilo kao, čekaj – to je onaj Saša Kosanović? Hajde da objesimo i Sašu Kosanovića kad nam je već ovako dobro krenulo, a nikakvog otpora nema na vidiku.”
Neistinita je tvrdnja da je Dražen Majić izvadio ikakvu prijavu iz ladice i krenuo u bilo kakav džihad. Neistinito je da mu je ikada bila namjera “objesiti” Sašu Kosanovića. Istina je upravo suprotna. Niti u jednom objavljenom prilogu ili tekstu Majić Kosanovića nije spomenuo, iako je njegova uloga u produkciji prilično sporna što ćemo dokazati na sudu. Majić nije spomenuo, a ovom je prilikom prisiljen, ni da je Kosanović u nekoliko navrata pokušavao spriječiti objavu priloga o filmu, da mu je (Majiću) pritom prijetio o čemu je izvijestio nadređene, te da su prijetnje prestale kada je upozoren da će slijedećom prilikom biti pozvana policija.
Pritom je bitno naglasiti, jer je direktno povezano s njegovim otkazom, da je Kosanović na HRT-u poznat kao nasilna osoba. Zbog nasilničkog ponašanja dobio je opomenu pred otkaz od tadašnjeg ravnatelja Gorana Radmana i urednice IMS-a Lamije Alečković koje bi se teško mogli nazvati hrvatskim nacionalistima. Prije toga opomenut je zbog napada na producenta, a bilo je i drugih zabilježenih incidentnih situacija.
Konačno, gospodin Kosanović riječima “Pokušavali su me se riješiti i godinama prije, a ovaj put su uspjeli i, moram priznati, od Dražena Majića i Siniše Kovačića zapravo mi je profesionalno i privatno neizmjerna čast dobiti otkaz” nastoji otkaz koji je izrečen zbog teže povrede radne obveze prikazati kao tendenciozan postupak motiviran osobnim razlozima, što u cijelosti ne odgovara istini.
Neistinita je tvrdnja da je Dražen Majić na bilo koji način sudjelovao u Kosanovićevu otkazu. Koliko je poznato, iz javno dostupnih objava, većina HRT-ovih sindikata nije se protivila Kosanovićevom otkazu upravo zbog njegovog ranijeg nasilničkog ponašanja, posebno prema ženama. Osim opomene pred otkaza zbog fizičkog napada na kolegicu, Kosanović je opomenut i jer je javno prozivao i vrijeđao predstavnice žena silovanih u Domovinskom ratu. I ta je opomena izrečena u mandatu Gorana Radmana. Stoga je prilično upitno da se otkaz ugovora Saši Kosanović u vašem članku dovodi u vezu s nekim nacionalizmom ili politikom. Štoviše, sramotno je da Kosanović posljedice svojeg nasilništva prikriva nepostojećim nacionalističkim progonom.”
Povezani tekstovi
