Postoji trenutak kada politička interpretacija prestaje biti mišljenje i počinje služiti zamagljivanju činjenica. Savo Štrbac taj je trenutak u slučaju požara u Zadarskoj županiji odavno prešao.
Dok hrvatska policija, Državno odvjetništvo i sud provode ozbiljan postupak protiv četvero ljudi osumnjičenih za namjerno izazivanje požara na deset lokacija, Štrbac u srbijanskom Kuriru cijelu priču naziva „amaterski ispričanom“ i sugerira da hrvatske institucije požarima pokušavaju skrenuti pozornost s afere opasnog otpada u Gospiću. Za takvu tvrdnju nije ponudio nikakav dokaz.
To više nije kritika Hrvatske.
To je pokušaj diskreditiranja konkretne kriminalističke istrage dok ona još traje.
A činjenice su prilično neugodne za Štrbčevu konstrukciju.
Policija službeno sumnja da su trojica hrvatskih državljana i državljanka Poljske, prema prethodnom planu i međusobnom dogovoru, 14. i 15. kolovoza namjerno izazvali požare na deset lokacija u Zadru i Zadarskoj županiji. Policija navodi da su požari izazivani otvorenim plamenom, gorivom tvari i upaljačem, s ciljem dovođenja u opasnost života ljudi i imovine velike vrijednosti.
Nisu ih, kako Štrbac pokušava karikirati, hrvatske službe izmislile za potrebe nekakve predstave.
Policija ih je pronašla nakon dojave građana koji su primijetili paljenje vatre uz cestu. Slijedilo je kriminalističko istraživanje, pretrage, oduzimanje mobilnih uređaja i drugih predmeta te kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru.
I tu dolazimo do dijela koji potpuno ruši priču o „amaterskoj konstrukciji“.
Osumnjičenici su pred sucem istrage djelomično priznali radnje povezane s izazivanjem požara. Sudac istrage Županijskog suda u Zadru Hrvoje Visković potvrdio je da postoji dovoljan stupanj osnovane sumnje za određivanje istražnog zatvora, koji je određen svim četvero osumnjičenih.
Motiv još nije utvrđen. I upravo tako ozbiljna država mora postupati.
Ne izmišljati motiv. Ne proglašavati terorizam prije nego što za to postoje dokazi. Ne proglašavati ljude krivima prije presude. Ali isto tako ne zatvarati oči pred onim što su policija, državno odvjetništvo i sud dosad utvrdili.
Konačna pravna kvalifikacija tek će biti određena. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić potvrdio je da se provjerava i postoji li motiv koji bi eventualno omogućio drukčiju kvalifikaciju, uključujući terorizam.
Kod jednog osumnjičenika pronađena je poluautomatska puška sa streljivom, a kod drugoga pištolj. Ni ovdje ne treba lagati niti manipulirati: policija zasad nije objavila da je to oružje korišteno pri izazivanju požara.
To je razlika između novinarstva i propagande.
Problem Gospića pritom je stvaran, ozbiljan i ne smije biti gurnut pod tepih. Deseci tisuća tona nezakonito odloženog otpada zahtijevaju sanaciju, odgovornost institucija i kazneni progon svih odgovornih. Predsjednik Republike Zoran Milanović upravo je zbog Gospića zatražio izvanredno zasjedanje Hrvatskoga sabora, dok Vlada istodobno provodi postupke vezane uz sanaciju i dodatni nadzor.
Dakle, gdje je to famozno „skretanje pažnje“?
Hrvatska istodobno može istraživati ilegalni otpad u Gospiću i deset namjerno izazvanih požara u Zadarskoj županiji. Samo onaj kome odgovara propaganda pokušava nametnuti lažni izbor prema kojem jedna afera mora poništiti drugu.
Štrbac ima pravo kritizirati Hrvatsku koliko želi. Ima pravo sumnjati, pitati i osporavati. Ima tako i pravo nemati nikakve veze s RH od koje ima koristi.
Ali ako javno sugerira da hrvatska policija i tužiteljstvo proizvode priču kako bi prikrili drugu aferu, onda neka za to iznese dokaz. Neka ga pošalje na narodno@narodno.hr
Postoje međutim policijske istrage, kaznena prijava, postupanje državnog odvjetništva, odluka suda o istražnom zatvoru i djelomična priznanja osumnjičenih.
Dosta je zato prakse u kojoj se iz sigurnosti televizijskih studija u Srbiji svaka neugodna činjenica iz Hrvatske pokušava pretvoriti u nekakvu zavjeru protiv Srba.
Ako je hrvatska institucija pogriješila, treba je razotkriti. Ako je policajac prekršio zakon, treba odgovarati.
Ako je državno odvjetništvo nešto zataškalo, treba to dokazati i objaviti. Dosta je bilo montiranih konstrukcija raznih raznih ,,stručnjaka’’.
Ali jednako vrijedi i obrnuto: kada hrvatski policajci mjesecima ili danima rade na slučaju, kada građani prijave sumnjivo ponašanje, kada državno odvjetništvo utvrdi osnovanu sumnju, a sud odredi istražni zatvor, onda se njihov rad ne može bez ijednog dokaza proglasiti „pričom za naivne“.
To nije obrana bilo kojeg naroda. To je potkopavanje povjerenja u institucije Republike Hrvatske. A jasno nam je svima koliko dugo traje medijsko propagandi rat od naših susjeda koji očito ne žele biti dobri susjedi!
A nakon svega što smo posljednjih desetljeća gledali u propagandnom prostoru oko Hrvatske, takve konstrukcije više ne treba prešućivati treba na njih odgovarati. Treba ih rasklopiti činjenicama.
Tko ste Vi da nam desetljećima solite pamet i od nas pravite ono što nismo.
