Petog oktobra navršit će se punih 35 godina od ubistva troje članova karlovačke familije Roknić – Marka Roknića, njegove maloljetne kćeri Danijele i Markove sestre Dragice Ninković. Za taj je zločin odgovarao jedino Željko Gojak, a osudio ga je Ivan Turudić
Petog oktobra navršit će se punih 35 godina od zvjerskog ubistva karlovačke familije Roknić, inače događaja poznatijeg pod kolokvijalnim nazivom “karlovački slučaj Zec”.
U kuću Srbina Marka Roknića u karlovačkom prigradskom naselju Sajevac 5. oktobra 1991. godine, za vrijeme nedjeljnog ručka na kojem su pored njega, njegove supruge Branke, inače Hrvatice, i djece Danijele i Nenada, bile i njihove rođakinje Dragica Ninković i Ana Gojak, upala je grupa pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i pripadnika hrvatske Specijalne policije.
Predvodio ih je Roknićev prvi i neposredni susjed Željko Gojak, u uniformi policijskih specijalaca. Tom su prilikom ubijeni Marko Roknić (40), njegova kći Danijela (14) i Markova sestra Dragica Ninković.
“Tog poslijepodneva začuli smo rafalnu paljbu, nakon čega se čulo kako netko razvaljuje vrata od kapije i ubija našeg psa. Nekoliko trenutaka kasnije na kuću je bačena ručna bomba od koje su popucala sva stakla. Marko i sin Nenad sakrili su se na tavan kuće, dok smo mi žene ostale dolje u prizemlju, misleći da nam nitko neće nauditi. Tada u kuću upadaju četvorica naoružanih muškaraca u uniformama ZNG-a koje su predvodili susjedi Željko i njegov brat Marijan Gojak. Upavši u kuću Željko Gojak je pucao u glavu zaovi Dragici Ninković. Preklinjala sam ih da poštede kćerku Danijelu, koja se bila sakrila ispod stola. Međutim, i na nju je pucao Željko Gojak i teško je ranio u leđa, u kičmu. Čuvši pucnjavu suprug Marko je sišao u prizemlje kuće i čim su ga spazili ubili su ga na stepenicama. Kćerku Danijelu sam držala u krilu i pokušavala da joj pomognem. Molila sam susjede Željka i Marijana da pozovu hitnu pomoć jer je kćerka Danijela još davala znakove života, ali oni to nisu učinili. Sin Nenad je preživio jer je bio sakriven na tavanu, a mene su poštedjeli nakon što je Željko Gojak ostalima rekao ‘ne nju, neka gleda, neka pati, jer se udala za Srbina'”, svjedočila je Branka Roknić na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu, gradu u koji su se Roknići nakon zločina preselili.
Ubijena Danijela je vodila dnevnik u kojem je tih dana, kada se rat približavao, napisala da je jako uplašena, a 4. oktobra 1991., večer prije ubistva, zapisala je da bi voljela da se rodila u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu.
Nekoliko dana nakon zločina tijela ubijenih su pronašli pripadnici JNA i sahranili ih na pravoslavnom groblju u obližnjem Popović Brdu. Nenad Roknić, tada 16-godišnjak, poslije više dana sakrivanja uspio je da dođe do nekoliko kilometara udaljene kasarne JNA u Kamenskom.
Savo Štrbac iz Dokumentaciono informativnog centra Veritas iz Beograda navodi da je u Hrvatskoj bilo više sličnih slučajeva u kojima su hrvatski vojnici i policajci ubijali srpske i mješovite familije.
Na primjer, ubistvo četveročlane porodice Olujić u Cerni kod Vinkovaca u februaru 1992. ili ubistvo oca i sina Mihajla i Davora Stojakovića u karlovačkom prigradskom naselju Logorište u oktobru 1991., o čemu su Novosti opširnije pisale u broju 392.
Dvije decenije nakon zločina nad familijom Roknić, Željko Gojak proglašen je krivim zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na devet godina zatvora, a u njemu je proveo sedam. Mada po svemu sudeći on nije bio jedini krivac, ostali sudionici ovog gnusnog zločina ostali su neosuđeni.
Kako je došlo do osude? Familija stradalnika je morala imati službene dokumente o smrti članova i načinu na koji su stradali, zbog imovinsko-pravnih odnosa, a to je morao utvrditi karlovački Općinski sud. Tako se klupko počelo odmotavati.
Ni tada se ništa ne bi dogodilo da Milorad Pupovac negdje 2010., za vrijeme premijerke Jadranke Kosor, nije pitao tadašnjeg potpredsjednika Sabora Ivana Jarnjaka šta je sa slučajem Roknić.
Idućeg jutra uhapšen je Željko Gojak. Osudio ga je Ivan Turudić, koji je u obrazloženju presude naveo da pripadnost ZNG-u ili specijalnoj policiji nije olakotna već otežavajuća okolnost, pošto je Željko Gojak osramotio hrvatsku vojsku i policiju.
