D.I.C. Veritas

Politika, 01.10.2015., Savo Štrbac: Migranti, Krajišnici i njihova ponuda

Sadašnje izbeglice su mnogo organizovanije i snalažljivije od nas iz devedesetih

Nekako u senci nedavnog ,,carinskog rata” između Hrvatske i Srbije ostale su javne ponude krajiških Srba o ustupanju njihovih imanja, koja su napustili pre 20 godina pred ,,Olujom”, migrantima sa Bliskog istoka. Podsećanja radi, upravo je ,,Politika” prva početkom septembra pisala o ponudama Vladimira Dmitrovića i Milovana Budimlije njihovih kuća u Glini i Plaškom. Predsednik Saveza srpskih udruženja Severnobačkog okruga Saša Gravorac predao je sredinom ovog meseca ministru Aleksandru Vulinu dopis i zamolio ga da zvanično bude upućen Vladi RH, u kojem izbegli iz Hrvatske nude svoje kuće i druge objekte izbeglicama sa Bliskog istoka. Nedelju dana kasnije Skupština i Vlada RSK u progonstvu uputili su zajednički imejl predsedniku Evropskog saveta, u kojem predlažu da EU otkupi ili uzme u zakup imovinu krajiških Srba u Hrvatskoj i ponudi je migrantima.

Srpski mediji su sa simpatijama pisali o empatiji Krajišnika kao bivših izbeglica prema novim, dok se komentari u hrvatskim medijima mogu svesti na stav kako Srbi ,,daruju migrantima kuće, da bi ih na daljinski upravljač iskoristili u borbi protiv Hrvatske”. Na krajiške dobronamerne ponude jedino se do sada nisu oglašavali potencijalni „daroprimci”. Očito zato što su im cilj najbogatije i pravno najuređenije države Evrope, među koje ne spadaju ni Srbija ni Hrvatska. A da bi toliki raznoliki narod iz raznih država azijskog i afričkog kontinenta imao isti cilj, neko ih je morao informisati i organizovati. To govorim iz sopstvenog iskustva sa krajiškim egzodusom od pre 20 godina. Nama je i put od Knina do Beograda bio veoma dug i sa mnogo prepreka, iako smo bili ,,svoji među svojima”.

Istina, mi smo, nas višeod 220.000, bili u jednoj neprekinutoj koloni i nismo imali problema sa orijentacijom. Naime, kroz Bosnu smo imali jednu jedinu rutu, koridorom, pa je samo trebalo pratiti one ispred. Po ulasku u Srbiju takođe nismo imali problema sa rutama pošto nam je policija nepogrešivo pokazivala put za Kosovo. A ovi sadašnji migranti, u mnogo manjim grupama, prolaze kroz desetine država i, za razliku od nas, nemaju vlastitih prevoznih sredstava, pa koriste sve vrste prevoza, ne libeći se ni pešačenja. I mnogo su hrabriji od nas. Mi smo bespogovorno slušali policiju koja nas je usmeravala na Kosovo ili nas hapsila i vraćala na ratište u Bosnu, pa i upućivala na Arkanov ,,goli otok” u Erdutu. A Sirijci znaju i da se potuku s policijama država kroz koje prolaze.

Posebno me fascinira njihovo nepogrešivo pronalaženje ilegalnih graničnih prelaza, kao recimo poslednjih dana na srpsko-hrvatskoj granici, što je i dovelo do petodnevne blokade granice. Dok sam slušao hrvatskog premijera kako za vreme ,,carinskog rata” proziva Srbiju zbog toga što njena policija „namerno dovodi migrante na te ilegalne prelaze”, za koje njegov ministar policije kaže da ih ni on, kao iskusni izviđač, ne bi mogao pronaći, mislio sam da je u pravu. Međutim, kad je srpski premijer objasnio da se Srbija „ne meša u izbor migrantskih ruta”, već da je to isključivo njihov izbor, poverovao sam njemu, pošto sam se i sam, više puta namerno obilazeći beogradsku autobusku i železničku stanicu, uverio da oni zaista sami odlučuju kojim putem će se dalje kretati.

Sadašnji migranti su mnogo organizovaniji i snalažljiviji od nas iz devedesetih. Verujem da im u tome pomaže internet, na kojem se sa novim generacijama mobilnih aparata može videti svaki delić zemaljske kugle i sve informacije ,,brzinom svetlosti” preko društvenih mreža prenositi ostalima.

Veoma mi je drago da za nesrećnike koji beže od rata iz dalekih azijskih i afričkih zemalja nema čvrstih granica i nesavladivih prepreka i da se Hrvatska, koja nas je proterala, i Srbija, koja nas je primila, takmiče ko će ih bolje ugostiti. To znači da su i ove dve države, za koje smo mi Krajišnici sudbinski vezani, veoma napredovale u iskazivanju empatije za nesrećnike koji su ostali bez imanja i zavičaja. Ali mi smeta to što Hrvatska i dalje pokazuje antipatiju prema nama Krajišnicima kao svojim nekadašnjim državljanima. Zbog toga u ponudama naših imanja u Hrvatskoj migrantima, pored istinske želje da im se pomogne, ima malo i ironije.

Dokumentaciono-informacioni centar ,,Veritas“

Savo Štrbac
objavljeno: 01.10.2015

.

 

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.