Ovih dana Srbima izbeglim iz bivše RSK i bivšim pripadnicima bivše JNA stižu „čestitke” od hrvatskog pravosuđa. U pitanju su sudski akti, prvenstveno rešenja o otvaranju istrage za neke događaje od pre više od dvadeset godina, koji su okvalifikovani kao ratni zločini. Jedno od njih je i rešenje Županijskog državnog odvjetništva (tužilaštva) u Splitu od 31. decembra 2013. o otvaranju istrage protiv: T. Č. (67), pukovnika JNA na dužnosti komandanta 180. mtbr. do juna 1992; B. D. (51), načelnika SJB Benkovac do marta 1992; S. V. (53), načelnika SJB Benkovac od marta 1992. do juna 1993; Đ. J. (54), načelnika SJB Obrovac do juna 1993; J. D. (66), majora JNA na dužnosti komandanta TO Obrovac i komandanta 4. lake brigade vojske RSK Obrovac do juna 1993; Z. L. (58), majora JNA na dužnosti komandanta TO Benkovac do 1994; I. M. (68), potpukovnika JNA na dužnosti komandanta 92. mtbr. vojske RSK od 2. februara do maja 1993. i P. S. (67), pukovnika JNA, komandanta 4. lake brigade od februara do maja 1993. godine. Oni su, „nakon što su izvršeni napadi na sela i gradove po jedinicama kojima su komandovali i to, kako tokom samih napada, tako i tokom okupacija tih područja, dopustili i ostavili bez sankcija, ubijanje, mučenje i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu”. Zatim sledi opis svih navodnih zločina ispisanih na 57 stranica.

Procesuiranje Srba i pripadnika bivše JNA od hrvatskog pravosuđa za događaje iz devedesetih nije ništa novo, pošto taj proces traje u kontinuitetu od početka ratnog sukoba. No, sudeći po onima koji su dobili slične „pakete” i koji su se javili „Veritasu”, otvaranje istraga se krajem prošle i početkom ove godine umnogostručilo.

Potpuna novina je, međutim, način dostavljanja takvih sudskih akata procesuiranima, državljanima Srbije, koji u ovoj državi žive najmanje od „olujnih vremena” tj. od avgusta 1995, a koji se realizuje direktnom dostavom na kućne adrese procesuiranima – kao da se radi o običnom preporučenom pismu.

Ovakva dostava sudskih akata iz Hrvatske na područje Srbije protivna je Ugovoru između SRJ i RH o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima iz 1997., kojim su se države ugovornice obavezale na koji način će se pružati pravna pomoć, što obuhvata i način dostavljanja sudskih akata. Prevedeno na obični jezik: sud države molilje diplomatskim putem, preko ministarstava pravde, dostavlja zamolnicu nadležnom sudu zamoljene države da po sopstvenim propisima stranci uruči sudski akt a dokaz o uručenju vrati istim putem podnosiocu zamolnice.

Kad je reč o krivičnim stvarima, države ugovornice, prema čl. 27. ugovora, imaju pravo da odbiju zatraženu pravnu pomoć u krivičnim stvarima: 1) ako delo koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države, nije krivično delo i 2) ako je zamolnica u vezi sa delom, koje je po mišljenju zamoljene države, političke ili vojne prirode.

Kako tumačiti direktni način dostave sudskih akata na teritoriju druge države?

Gledano formalnopravno, ovakva dostava je neuredna, pa ni prijem sudskog akta ne može da proizvodi bilo kakve pravne učinke. Međutim, postoji i drugi, po mom mišljenju, još teži, politički aspekt ovakve dostave: hrvatsko pravosuđe time pokazuje, pored ignorisanja potpisanog bilateralnog ugovora, i nepoštovanje države Srbije i njenog suvereniteta.

Prisetimo se kako se kod dostave pošte iz Srbije ponaša Hrvatska. Kada je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, u leto 2011, dostavilo optužnice protiv državljana Hrvatske Šeksa, Vekića, Glavaša i Merčepa za krivična dela ratnih zločina i genocida, i to na način propisan pomenutim ugovorom o pružanju pravne pomoći, dakle, preko nadležnih ministarstava, Sabor Hrvatske je, na predlog vlade, reagovao donošenjem Zakona o ništetnosti (ništavosti) određenih pravnih akata pravosudnih tela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije („utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka svi pravni akti bivše JNA, njezinih pravosudnih tijela, pravosudnih tijela bivše SFRJ i pravosudnih tijela Republike Srbije koji se odnose na Domovinski rat u Republici Hrvatskoj, kojima su osumnjičeni, optuženi i/ili osuđeni državljani Republike Hrvatske za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom … počinjena na teritoriju Republike Hrvatske”). Predsednik Hrvatske je podneo zahtev za ocenu ustavnosti pomenutog zakona, o kojem Ustavni sud još nije odlučio a mala je verovatnoća i da hoće za trajanja mandata predsednika Josipovića. Naravno, zakon je i dalje na snazi i u primeni.

Novogodišnja čestitka za 2014. koju je predsedniku Srpskog narodnog veća u Hrvatskoj Miloradu Pupovcu na ćiriličnom pismu uputila nevladina organizacija „Naša Srbija” iz Beograda, vratila se neotvorena pošiljaocu pod oznakom „zabranjeno”.

Portparolka Pošte Hrvatske objasnila je, bez imalo ustručavanja, da je ovakav postupak potpuno legalan pošto je u odredišnoj zemlji u koju je pošiljalac slao pomenutu pošiljku službeno pismo – latinica.

Sve to ukazuje da je vreme da nadležni organi Srbije reaguju na potpuno nelegalnu dostavu sudskih akata njenim državljanima na njenoj teritoriji, tim pre što se ta pismena odnose na najteža krivična dela koja su izuzeta od ekstradicije i za koja se pravna pomoć može i odbiti.

Informaciono-dokumentacioni centar „Veritas“