Od ukupnog tokom 2020. 91 posto ih je bilo protiv pripadnika srpskih postrojbi ili JNA, a 2021. 90 posto, dok su se u isto vrijeme po 4 kaznena postupka provodila protiv pripadnika hrvatskih postrojbi, saopćila je Documenta
Documenta i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek u ponedjeljak su u Zagrebu predstavili izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine 2020. i 2021. posebno istaknuvši kako je čak 70 posto kaznenih postupaka protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i JNA provedeno u njihovoj odsutnosti
Izvještaj su predstavile Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, dviju organizacija koje sustavno prate suđenja za ratne zločine još od 2005. godine. Taj posao oduvijek je bio težak i nezahvalan, a sad je, protokom vremena, sve više i izvan fokusa javnosti, premda se radi o nezavršenom procesu.
Trend suđenja u odsutnosti u predmetima ratnih zločina i dalje je dominantan. Zabilježen je isključivo u kaznenim postupcima koji se provode protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi/JNA. U izvještajnom razdoblju, na razini četiri nadležna suda 41 od 59 (70%) kaznenih postupaka provedeno je protiv nedostupnih optuženika.
I suhe brojke su dovoljne da vidimo kako se ogromna većina postupaka i dalje pokreće protiv pripadnika srpskih postrojbi i JNA, dok oni protiv pripadnika hrvatskih iznimno privlače veću pažnju medija u Hrvatskoj. Tako su 2020. provođena tri kaznena postupka protiv pripadnika hrvatskih postrojbi (zločin u Osijeku, optuženi Branimir Glavaš i dr., zločin u Lori 1 i 2, optuženi Tomislav Dujić i dr. i zločin u Kulinama protiv ratnih zarobljenika za koji su optuženi Tvrtko Pašalić i drugi, tejedan kazneni postupak protiv pripadnika HVO-a (Zločin u logorima Dretelj, Silos i Gabela. BiH, optuženi Marinko Marić i dr.).
S druge strane, tijekom 2021. nastavljena su dva kaznena postupka protiv pripadnika HV-a (zločin u Osijeku, optuženi Branimir Glavaš i dr., zločin u Lori 1 i 2, optuženi Tomislav Dujić i dr.) te je započelo suđenje pripadniku HVO-a (zločin u Kiseljaku, BiH, optuženi Marinko Stojanović).
Tokom 2020. i 2021. godine pred četiri nadležna županijska suda praćeno je 59 kaznenih postupaka, 44 u 2020. (u 21 kaznenom postupku nastavljena su suđenja iz prijašnjih godina dok je u 23 rasprava započela tokom 2020.), odnosno 42 kaznena postupka tokom 2021. (u 27 postupaka rasprave su se provodile u obje godine dok su u 15 suđenja započeta tokom 2021.).
Od ukupnog broja praćenih postupaka, tokom 2020, 40 (91%) ih je bilo protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi/JNA, dok je tokom 2021. bilo 38 (90%) takvih postupaka. U isto vrijeme, po 4 kaznena postupka provodila su se protiv pripadnika hrvatskih postrojbi i pripadnika HVO-a.
Kazneni postupci provodili su se protiv ukupno 174 optuženika (77 optuženika suđeno je tokom 2020, od čega su 63 osobe (82%) pripadnici srpskih paravojnih postrojbi/JNA, dok su tokom 2021.kazneni postupci vođeni protiv 101 optuženika, od čega protiv 88 (87%) optuženika pripadnika srpskih paravojnih postrojbi/JNA).
Ovom broju nisu pridodani okrivljenici protiv kojih sukazneni postupci u međuvremenu obustavljeni zbog smrti.
Vidimo da procesi dugo traju, da je suradnja među pravosudnim organima država koje su sudjelovale u ratu slaba, usprkos nizu potpisanih protokola i da sve države kontinuirano uzbjegavaju suditi „svoje“ ljude osumljičene za počinjenje zločina. Efikasnost bi se povećala kada bi se sudilo po principu dostupnosti počinioca, a ne zemlje gdje su zločini počinjeni. Isto tako mnogo toga bi se promjenilo kada bi Srbija pristala da sudi višim oficirima JNA osumnjičenima za počinjenje zločina, što ona ne čini. Do danas su izostale istrage, kao i kazneni progoni počinitelja ratnih zločina počinjenih na štetu civila srpske nacionalnosti u Vukovaru. Zločini su počinjeni u ljeto 1991. godine. Neke od žrtava i danas se vode kao nestale osobe.
Nevladine organizacije često nagovaraju rodbinu nestalih da proglase smrt svoga člana, jer to povećava izglede da baem nešto saznaju o sudbini nestale osobe.
Obitelji žrtava više puta su pokušavale ulagati kaznene prijave za koje do danas ne znaju kako su završile. Dugi niz godina od nadležnih županijskih državnih odvjetništava dobivaju informaciju da se provode izvidi, što je i neprofesionalno i govori o nevoljkosti da se svi zločini istraže i počinitelji kazne.
Povezani tekstovi
