Više katoličkih institucija i Matica hrvatska organizirali su skup o Filipu Lukasu, predsjedniku Matice hrvatske koji je za vrijeme rata otvoreno podržavao ustaštvo i nacizam, predstavljajući ga kao humanistu
Prošli tjedan u Zagrebu i Kaštelima održan je znanstveni skup “Humanist u nehumano doba – život i djelo don Filipa Lukasa (1871. – 1958.)”. Brojni ugledni znanstvenici, stoji u najavi, željeli su “rasvijetliti neke aspekte bogatog života i djela toga svećenika, profesora, geografa i povjesničara”. Radi se o Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, Matici hrvatskoj, Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu.
Još jedan skup više-manje, tjedno ih se održava cijeli niz. Međutim, s ovim je problem jer se opet na mala vrata Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945., želi rehabilitirati i vratiti u javni život. Među govornicima su bili poznati revizionisti poput Marija Jareba i Vlatke Vukelić, a Igor Vranić je, javlja IKA, kazao da je Lukas prihvaćao fašizam i nacizam kao manje zlo u borbi s komunizmom te da je njegov nacionalizam bio inspiriran različitim inozemnim utjecajima koji su se miješali s lokanim političkim tradicijama.
Činjenica je, međutim, da je Lukas izravno pridonio stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH uopće biti moguć, a za vrijeme rata otvoreno je podržavao ustaštvo i nacizam, kako je za Novosti govorio povjesničar Ivo Goldstein. Inzistirao je na tezama o “narodnom duhu”, “krvnom naslijeđu”, odnosno “krvnoj čistoći” gradeći ih na radovima nacističkih ideologa. Vremenom će ih mijenjati i upotpunjavati, nastojeći dokazati “rasnu” razliku između Hrvata i Srba. O kakvom čovjeku se radi dokazuje i činjenica da je na zagrebačkom Sveučilištu bio jedini profesor koji je u svibnju 1941. podržao izbacivanje s posla matematičara Židova Vladimira Vranića kao i da je Matica sudjelovala u grabeži opljačkane židovske imovine. “Neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić”, kazao je Lukas krajem travnja 1941.
Nakon oslobođenja osuđen je na smrt, ali je pobjegao i umro u Rimu 1958. godine. Sud ga je rehabilitirao 2017. na zahtjev udruge U ime obitelji, a zagrebačke vlasti su početkom godine u proceduru uputile zahtjev da se preimenuje ulica nazvana po njemu, jer ne žele slaviti ustaške apologete.