Televizijski voditelj Marko Jurič osuđen je uvjetno na deset mjeseci zatvora, a dobio bi i više da sud nije utvrdio kako mu trovanje publike “nije trajno obilježje, nego izolirani slučaj u njegovom, inače urednom životu”
Nakon što ga je Općinski kazneni sud u Zagrebu nepravomoćno osudio na deset mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, novinar Marko Jurič dao je više povoda da ga se odmah privede i odvede na mjesto gdje bi u nekoj državi s manje tolerancije prema govoru mržnje odavno bio.
Jurič je, podsjetimo, osuđen jer je u emisiji Z1 televizije u siječnju 2016. godine poručio Zagrepčanima i svima koji šeću Cvjetnim trgom da budu oprezni jer je “u blizini crkva u kojoj stoluje… četnički vikar. Dakle dragi moji Zagrepčani, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, pripazite da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i malo u svojoj najboljoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu”. Predložio je, uz to, da se na tom trgu postave table “pazi oštar četnik u blizini”.
Nekoliko dana poslije ponovio je isto: “Upozoravam Zagrepčane koji se kreću Cvjetnim trgom, osobito majke s djecom, pripazite kad prolazite pored crkve tamo Preobraženja ne Svetoga da ne bi netko s nožem istrčao i obavio svoj krvavi četnički pir”.
Krajem te 2016. godine dozlogrdio je vodstvu Z1 televizije koju je Vijeće za elektroničke medije zbog Juriča kaznilo s tri dana oduzimanja koncesije. Otkazali su mu suradnju nakon što je pozvao gledaoce da u svakoj prilici pozdravljaju bližnje i poznanike ustaškim pozdravom “Za dom spremni” nakon čega je osnovao You Tube kanal Podcast Velebit.
Zbog govora mržnje tada su kaznenu prijavu protiv Juriča podnijeli Kuća ljudskih prava, Srpsko narodno vijeće i Drago Pilsel, a DORH je podignuo optužnicu 2019., da bi četiri godine kasnije konačno bio osuđen s obrazloženjem da je svojim komentarima kod većeg broja ljudi želio potaknuti osjećaj mržnje i netrpeljivosti prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti i svećenstvu SPC-a.
Stvarao je animozitet prema njima tvrdeći da su svećenici SPC-a koljači poput pripadnika četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata ili Domovinskog rata, što, kako kaže sud, kod drugih može raspiriti strasti i učiniti ih spremnima za neprihvatljive postupke.
Kao olakotne okolnosti, sud je naveo da je od djela proteklo sedam godina, da je Jurič otac četvero djece, neosuđivan kao i da ovakvo ponašanje “nije trajno obilježje, nego izolirani slučaj u njegovom, inače urednom životu”.
Jurič je, međutim, odmah poslije čitanja presude pokazao pravu stranu i optužio sutkinju Mirjanu Horvat da je stala na stranu “četničkih ubojica hrvatskog naroda”, da je treba biti sram, da će joj suditi Bog i hrvatski narod kao i da tako ohrabruje četnike da nastave četnikovati. Sutkinja ga je upozorila da čini novo kazneno djelo pa je ovaj u pratnji policajca izišao iz sudnice i pred sudom nastavio po starom.
Juriču, naime, presuda predstavlja poraz hrvatske države, tvrdi da će uzdrmati njene temelje, a promicatelje četničke ideologije i “srpskog sveta” još više ohrabriti. Za to je optužio premijera Andreja Plenkovića čija politika da potiče pojedine suce željne karijere i napredovanja na donošenje ovako skandaloznih političkih presuda, da se Plenković dodvorava partijarhu Porfiriju, da je Hrvatska zbog toga stala na stranu agresora u Ukrajini, da popušta “ekstremnoj politici Srpske pravoslavne crkve”, da je odgovoran za širenje “srpskog sveta” pa onda i da je novinar srpske nacionalnosti da sigurno ne bi bio osuđen i tako dalje i tako dalje, za što su mu podršku dali zastupnik Mosta Miro Bulj i bivši sabornik Ivan Pernar, da bi izlaganje završio upozorenjem da on “jako dobro zna hrvatski narod” i da ovakvo stanje neće još dugo trajati.
Povezani tekstovi
