Dok se o bespravno sagrađenoj crkvi u BiH pisalo na sve strane, a u Konjević Polje godinama stizale novinarske ekipe, o katoličkoj crkvi u Donjoj Bačugi izgrađenoj 1997. na zemljištu povratnika Stevana i Milje Slijepčević pisale su jedino Novosti
Nakon pravne bitke koja je trajala više od 20 godina, Fata Orlović iz Konjević Polja u BiH napokon je dobila zadovoljštinu, o čemu donosimo više u rubrici Internacionala. U listopadu 2019. Europski sud za ljudska prava donio je pravomoćnu presudu prema kojoj se bespravno sagrađena pravoslavna crkva na njenom imanju ima ukloniti, a država joj je dužna isplatiti odštetu u iznosu od 5.000 eura. Prije nekoliko dana crkva je napokon uklonjena.
Dok se o bespravno sagrađenoj crkvi u BiH pisalo na sve strane, a u Konjević Polje godinama stizale novinarske ekipe, podupirući Fatinu bitku za pravdu, o katoličkoj crkvi u Donjoj Bačugi izgrađenoj 1997. na zemljištu povratnika Stevana i Milje Slijepčević pisale su u više navrata jedino Novosti i jedne dnevne novine. Problem obitelji Slijepčević nije stigao do policije i općinskog tužilaštva, a kamoli do Evropskog suda za ljudska prava.
Milja i Stevan ostali su usamljeni u borbi za pravdu, a nakon poniženja koje su doživjeli od biskupa Sisačke biskupije Vlade Košića, koji im je nudio nekoliko tisuća kuna da o tome zašute, od svega su odustali. Na kraju je potres na Baniji riješio problem divlje gradnje, ali je donio i nove. Crkva se opasno nagnula i ispucala, kuća Slijepčevića dobila je crvenu naljepnicu, a Milja i Stevan preseljeni su u kontejnersko naselje u Petrinji. Ubrzo je Stevan umro, a Milja samuje i boluje u kontejneru, čekajući obnovu kuće. Prije mjesec dana crkvu su strojevi srušili do temelja i sav materijal je odvezen u nepoznatom pravcu. Ni danas se ne zna tko je to učinio. U Gradu Petrinji nemaju pojma da je crkva srušena, a u Sisačkoj biskupiji niječu svaku povezanost.
Obje bespravno sagrađene crkve, jedna katolička i jedna pravoslavna, na kraju su srušene. Jedna po sili zakona i na temelju pravnog postupka, druga po sili zemljotresa. Posjetili smo Milju Slijepčević u kontejnerskom naselju.
- Nitko nam nije htio pomoći, a novaca za sud i advokate nismo imali. Vaše novine badava su pisale o našem problemu, ali bili ste nam jedina podrška. Pojeo vuk magare. Žao mi je što moj Stevan nije dočekao uklanjanje crkve, a što se mene tiče, sasvim mi je svejedno. Sami bitku nismo mogli dobiti. Prejak je biskup za nas sirotinju – rezignirano će Milja Slijepčević.
Vladimir Jurišić
Povezani tekstovi
