Predstavljajući se kao „prijatelji suda“, grupa vojnih stručnjaka obratila se 13. januara ove godine Žalbenom vijeću Haškog tribunala pred kojim je predmet hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, sa zahtjevom da „razmotri i odbaci“ nalaze prvostepene presude o protupravnom artiljerijskom napadu na civile u Kninu i u drugim krajiškim gradovima za vrijeme operacije „Oluja“ 4. i 5. avgusta 1995. godine.
„Prijatelji suda“ upozoravaju Žalbeno vijeće da će konačna presuda hrvatskim generalima u vezi sa artiljerijskim napadom biti od velike važnosti za buduću primjenu međunarodnog humanitarnog prava u oružanim konfliktima, te da „nijedan vojni komadant ne može da garantuje apsolutno savršenu primjenu“ zakonskog plana artiljerijskog napada.
Podnesak je dostavljen na osnovu Pravila Tribunala, koje omogućava svakoj državi, organizaciji ili pojedincu da u svojstvu „prijatelja“ suda, pozvani ili nepozvani, upute svoje mišljenje Tribunalu. Odbrana i optužba imaju pravo na odgovor.
Ovaj podnesak je potpisalo dvanaest osoba, koje, kako sami navode „dijele interes za vezu između vojne prakse i međunarodnog prava“. Među njima su generali Hofman (Huffman) i Romig, glavni advokati američke vojske, zatim Džefri Korn (Goeffrey Corn), vojni vještak odbrane Ante Gotovine i Vilijam Fenrik (Willijam Fenrick), bivši savjetnik Glavne haške tužiteljice Lujze Arbur (Louise Arbour).
Mediji u Hrvatskoj su ovom podnesku dali veliki medijski značaj, nazivajući njegove potpisnike „međunarodna vojna i krivično pravna krema“ (TV Nova, Dnevnik 14.1.2012. godine).
Advokat Mikuličić, branilac optuženog Markača, navodi da „argumentacija da nije bilo prekomjernog granatiranja Knina godi, ali značajnije bi moglo biti od koristi jedino kad bi Žalbeno vijeće prihvatilo njihovu inicijativu i priznalo ih kao ’prijatelje suda’“, dodajući da je pored jake argumentacije još bitnija „težina njihovih imena i velikih karijera koja se iza njih kriju“ (T-portal.hr, 16.1.2012.).
Da li su podnosioci predmetnog zahtjeva zaista, kako ih predstavljaju hrvatski mediji, „međunarodna vojna i krivično pravna krema“?
Jednoga od potpisnika znam lično još iz ratnih vremena i nije me baš uvjerio da spada u „međunarodnu kremu“. Radi se o Vilijamu Fenriku, koji je, prije nego što je postao savjetnik Glavne tužiteljice Tribunala Lujze Arbur, bio u Kninu, gdje sam ga i upoznao. Naime, upravo je on kao član Ekspertske komisije Savjeta bezbjednosti UN-a (R-780/1992), rukovodio istragom i sastavio Završni izvještaj o operaciji „Medački džep“ (28.12.1994.), koja se odigrala od 9. do 17. septembra 1993. godine, kada su oružane snage RH, po doktrini „spržene zemlje“, uništili tri podvelebitska srpska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, iako su u to vrijeme bili pod zaštitom UNPROFOR-a, kojom prilikom je ubijeno ili nestalo 88 lica, među kojima 36 civila, od kojih je 17 žena. U tom izvještaju „stručnjak“ Fenrik predlaže Savjetu bezbjednosti „da se niko ne optuži za bilo koje ubistvo, mučenje i sakaćenje koje se dogodilo u toku operacije. Niko nije identifikovan da je bio odgovoran za takve zločine. Postoje neke sumnjive okolnosti i čak neka očigledna ubistva. Međutim, nema ubjedljivog modela koji bi dokazao da je taj komadant indirektno odgovoran.“
Koliko je ovaj „stručnjak“ stručan vidi se i po tome što je tužilaštvo Tribunala, u kojem je on bio savjetnik Glavne tužiteljice, nakon provedene istrage, podiglo optužnicu čak protiv trojice hrvatskih generala Bobetka, Norca i Ademija, koja prvom nije ni uručena zbog smrti, a protiv ostale dvojice predmet je ustupljen hrvatskom pravosuđu, koje je takođe podiglo svoju optužnicu protiv njih, po kojoj je Norac od strane Županijskog suda u Zagrebu pravosnažno i osuđen za nesprečavanje, podržavanje i ohrabrivanje ubistava civila i pljačkanje imoivne, te ubijanje i mučenje ratnih zarobljenika.
Drugi potpisnik je Džefri Korn, koji je, kao vještak odbrane Ante Gotovine, već iznosio istovjetni stav na glavnom pretresu. Koliko je bio neuvjerljiv vidi se i po tome što je Raspravno vijeće odbacilo njegovo mišljenje.
S obzirom da je američka nevladina organizacija MPRI, koja okuplja penzionisane generale američke vojske, osposobila i naoružala sofisticiranim oružjem hrvatsku vojsku i isplanirala akciju „Oluja“, zbog čega se protiv nje pred Federalnim sudom u Čikagu vodi građanski postupak za naknadu štete zbog saučesništva u genocidu po tužbi prognanih Krajišnika, onda je potpuno razumljiv i interes Hofmana i Romiga, glavnih advokata američke vojske, da potpišu ovakav podnesak i da na taj način odbrane kolege iz MPRI-a, koji su zapravo produžena ruka zvanične američke administracije.
Za druge potpisnike nisam ni čuo, ali nije teško pretpostaviti da ih je sve angažovala odbrana Ante Gotovine preko njegovog branitelja Mišetića, koji je takođe američki državljanin. I nije teško zaključiti da potpisnici nisu naprasno i „ničim izazvani“ počeli voditi brigu o hrvatskim generalima i o budućnosti ratovanja samo iz humanitarnih razloga, već da su (ili će biti) za svoje mišljenje dobro nagrađeni. Dovoljno se prisjetiti da je odbrana Ante Gotovine, do izricanja prvostepene presude potrošila 32 miliona eura (Jutarnji list, 19.4.2011.), što implicira da im nije problem izdvojiti i „malo bakšiša“ i za dvanaest stručnjaka „međunarodne vojne i krivično pravne kreme“.
Presudom Pretresnog vijeća od 15. aprila prošle godine, Ante Gotovina i Mladen Markač osuđeni su na 24 odnosno 18 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem da se Srbi trajno protjeraju iz Krajine. U presudi se navodi da je artiljerijski napad na Knin, Obrovac, Benkovac i Gračac bio neselektivan i nezakonit, odnosno da je bio uperen protiv civila, a ne krajiške vojske.
Vjerujem da podnesak dvanaest „svjetskih mudraca“ neće utjecati na žalbeno vijeće da promjeni tezu o udruženom zločinačkom poduhvatu.
Svoje uvjerenje temeljim na mom ličnom doživljaju operacije „Oluja“, uključujući i artiljerijski napad na Knin tog 4. avgusta 1995. godine, i ubjeđenju, potkrepljenom mnoštvom validnih dokaza izvedenih pred Pretresnim vijećem, da je etničko čišćenje Srba sa vjekovnih etničkih prostora planirano na najvišem državnom nivou, a samim tim i najtipičniji primjer za pravnu sintagmu „udruženi zločinački poduhvat“.
Beograd, 19.01.2012.
Savo Štrbac,
Predsjednik DIC VERITAS
Povezani tekstovi
