D.I.C. Veritas

RTRS, 17.08.2018, Vukovar: Ubice porodice Olujić ne žele da plate odštetu

Ubice koje su u februaru 1992. godine u mjestu Cerna u Hrvatskoj izmaskrirale srpsku porodicu Olujić ne žele da plate odštetu i tvrde da hrvatsko Ministarstvo odbrane krije dokumente koji otkrivaju dvostruku liniju komandovanja tokom posljednjeg rata.

Prema naređenju Tomislava Madija, Mario Јurić, Zoran Poštić i Davor Lazić obukli su uniforme ЈNA da bi ih Olujići pustili u kuću, a onda ih izrešetali i pokupili sve vrijedne stvari.

Јurić i čovjek kojem se zna samo nadimak “Bosanac” ubili su petnaestogodišnju Milenu Olujić i njenog dvanaestogodišnjeg brata Marka, te njihove roditelje Radomira i Anicu.

Radomir Olujić, koji je bio šef samoposluge u Cerni, pogođen je sa deset metaka. Šest projektila pogodilo je Anicu Olujić, a isto toliko hitaca bilo je smrtonosno za njenog brata Marka.

Počinioci su uhapšeni tek u avgustu 2006. godine. Istraga protiv njih pokrenuta je godinu dana ranije, nakon što je Stojanka Olujić, Radomirova majka, progovorila u emisiji “Latinica” na HRT-u o sudbini sina i njegove porodice i prijetnjama koje dobija.

Počinioci su dobili male kazne za višestruko planirano ubistvo – Madi je pravosnažnom presudom, koja je izrečena 2008. godine nakon procesa na Županijskom sudu u Vukovaru, kažnjen sa 15 godina zatvora, Јurić je dobio 12 godina, a Poštić i Lazić po sedam.

Slučaj je ovih dana ponovno aktualizovan. Oni bi trebalo da Ministarstvu odbrane Hrvatske vrate 350.000 kuna /oko 47.314 evra/, koliko je država, sa sudskim troškovima, morala da isplati Stojanki Olujić, majci ubijenog Radomira.

Ministarstvo odbrane je tužilo Madija, Јurića, Lazića i Poštića, te tražilo da državi nadoknade sredstva isplaćena Olujićevoj. Tužbu države sud u Vinkovcima je prihvatio, ali je presuda još nepravosnažna i tuženi se na nju mogu žaliti, a, usput, optužuju Ministarstvo da je zataškalo dokumente.

Јedan od ubica Mario Јurić opužuje Ministarstvo odbrane za prikrivanje dokumenata u vezi sa slučajem “Olujić” i tvrdi da je na tom području tokom rata postojala paralelna linija komandovanja, te da je Bezbjednosno-informativna služba /SIS/, tadašnja vojna tajna služba Hrvatske, zaštitila prave nalogodavce i počinioce ubistva.

Slučaj “Olujić” je samo jedan u nizu ratnih zločina za koje krivci nisu dobili odgovarajuće kazne ili nisu ni odgovarali.

Država Hrvatska je često prozivana da su njene službe stajale iza mnogih zločina nad srpskim stanovništvom putem dvostruke linije komandovanja, prenose hrvatski portali.

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.