Udruženje porodica nestalih i poginulih lica “Suza” organizovalo je u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, povodom 28. godišnjice zločina hrvatske vojske u operaciji “Medački džep”, parastos za ubijene Srbe.
Sudbina nekih žrtava još uvek je nepoznata, a zločinci koji su za to odgovorni i dalje su na slobodi ili su dobili blage kazne.
To su, međutim, samo brojevi iza kojih se kriju užasne ljudske priče, o čemu govori Mile Rajčević, nekadašnji meštanin Divosela – mesta koje, prema njegovim rečima, danas postoji samo kao toponim.
“Poginuo je Đuro Vujinović koga se jako dobro sjećam, moj komšija i njegov sin Nikola. Poginuo je Mitar Jović i njegova supruga Milka. Ubijeni su Branko i Nikola Vujinović, dva rođena brata. Iz Čitluka je toga dana poginulo 12 mještana. Tri mještanke su spaljene u kućama. Dvije žene smo pronašli, Ljubicu i Saru Kličković – jedna je zaklana u podrumu svoje kuće, a druga je izrešetana mecima iz vatrenog oružja”, priča Rajčević.
U gotovo svim selima koja su stradala u toj operaciji danas nema stanovništva. Dragana Đukić iz udruženja “Suza” podseća i na jedanaest osoba koje se još uvek vode kao nestale.
“Najteža je bol za jednu porodicu, za roditelje ako ne sahrane posmrtne ostatke svoga sina, kćeri. I danas apelujemo na sve vladine, nevladine institucije da pomognu porodicama, da utiču da se ubrza proces traženja nestalih. Porodice su dale krv. Mi se i dalje nadamo da postoji mogućnost identifikacije zato što nijedna osoba nije kapljica vode da ispari. Svaka država je nakon neke akcije radila uviđaj terena, asanaciju, vojska i policija su svaku žrtvu evidentirali, bilježili, davali neke brojeve”, navodi Đukićava.
Za zločine u akciji “Medački džep”, Haški tribunal je optužio Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca, i ti su predmeti kasnije predati hrvatskom pravosuđu. Od njih trojice, kaznu je služio jedino Norac – svega šest godina.
Povezani tekstovi
