Veritas je danas Tužilaštvu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) uputio inicijativu za podnošenje zahtjeva za preispitivanje pravosnažne presude u predmetu Gotovina i drugi ( “Operacija Oluja” ), sa pisanim podrškama Tužilaštva za ratne zločine i Nacionalnog saveta za saradnju sa MKSJ Republike Srbije.
Po pravosnažnosti presude u ovom predmetu, došlo se do novih činjenica. Naime, u organizaciji Uprave za zatočene i nestale pri Ministarstvu branitelja Republike Hrvatske, u prisutnosti predstavnika Komisije za nestala lica Republike Srbije u svojstvu posmatrača, obavljene su ekshumacije posmrtnih ostataka Srba koji su stradali u agresiji hrvatskih oružanih snaga u avgustu 1995. godine (akcija „Oluja“) na zaštićenu zonu UN-a, poznatu kao sektor „Jug“, sa lokacija „Sveta Mare“ u Šibeniku i “Gradsko groblje” u Zadru.
Sa pomenutih lokacija u grupnim ekshumacijama, u novembru prošle i maju ove godine, ukupno je ekshumirano 87 posmrtnih ostataka, među kojima je najmanje 55 civila, od kojih je najmanje 15 žena.
Prije grupnih, sa pomenutih lokacija ekshumirana su i 23 tijela po pojedinačnim zahtjevima porodica žrtava, što daje broj od 110 ukupno ekshumiranih posmrtnih ostataka koji su bili pokopani na ove dvije lokacije, od kojih je do sada, što preliminarno što konačno, identifikovano 60 lica, prosječne sarosti preko 62 godine, među kojima je najmanje 41 civil, od kojih je 16 žena.
Upoređivanjem preliminarno i konačno identifikovanih lica među ekshumiranim posmrtnim ostacima sa pomenutih lokacija sa presudama Pretresnog i Žalbenog vijeća MKSJ, proizilazi da su izvođeni dokazi samo u odnosu na dva lica, čiji su posmrtni ostaci bili pokopani na “Gradskom groblju” u Zadru.
Veritas smatra da utvrđeni broj ekshumiranih posmrtnih ostataka iz grupnih grobnica „Sveta Mare“ u Šibeniku i “Gradskog groblja” u Zadru, sa do sada potvrđenim preliminarnim i konačnim identifikacijama, predstavlja novu činjenicu, koja nije bila poznata Tužilaštvu MKSJ u vrijeme postupka pred Pretresnim i Žalbenim vijećem i koja ni uz dužnu revnost nije mogla biti otkrivena a koja bi, da je bila dokazana, mogla biti odlučujući faktor prilikom donošenja odluka obaju vijeća.
Veritas podsjeća da je u tom predmetu Pretresno vijeće jednoglasno zaključilo da su dvojica od trojice optuženih generala, Ante Gotovina i Mladen Markač, bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, čija je zajednička svrha trajno uklanjanje srpskih civila iz Krajine silom ili prijetnjom silom, te ih osudilo na 24, odnosno 18 godina zatvora.
Takav zaključak Pretresno vijeće je donijelo cijeneći dokaze u cjelini kao što su transkripti sa sastanka hrvatskog rukovodstva na Brionima, protupravno i neselektivno granatiranje naseljenih mjesta, brojne pojedinačne zločine nad srpskim stanovništvom, otvoreni govor mržnje tadašnjeg predsjednika RH te uvođenje diskriminatornih mjera radi sprečavanja povratka srpskog stanovništva u Hrvatsku.
Za protupravno i neselektivno granatiranje naseljenih mjesta, Pretresno vijeće je prihvatilo kao standard da su protupravni svi udari koji padaju na udaljenosti većoj od 200 metara od legalnog vojnog cilja („pravilo 200 m“).
Žalbeno vijeće je cijeli slučaj svelo na ocjenu „pravila 200 m“, te zaključilo da za ovaj rigidni standard nije bilo dovoljno dokaza u predmetu i, po logici „nema dokaza za protupravno granatiranje, nema ni udruženog zločinačkog poduhvata“, poništilo cijelu presudu Pretresnog vijeća i oslobodilo optužene generale po svim tačkama optužbe.
Iako nije negiralo zločine utvrđene u presudi Pretresnog vijeća, Žalbeno vijeće nije našlo za shodno da optužene generale osudi ni po alternativnim vidovima odgovornosti.
I tako se od jednoglasne ocjene Pretresnog vijeća da su najviši pripadnici hrvatskog rukovodstva, uključujući i predsjednika države, sklopili udruženi zločinački poduhvat radi etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske, došlo do podijeljene odluke Žalbenog vijeća, donijete sa tri glasa protiv dva, „da po dokazima u predmetu nijedan razuman sud nije mogao utvrditi da je takav poduhvat postojao“.
U akciji „Oluja“, uključujući i sektor „Sjever“ i sektor „Jug“, prema VERITAS-ovim podacima, smrtno je stradalo 1.886 lica srpske nacionalnosti, među kojima 1.196 civila, od čega 540 žena, od kojih je do sada sahranjeno 891 lice dok se 943 još vodi među nestalima.
Na području sektora „Jug“ i “Sjever”, počev od 2001. godine, do sada je ekshumirano 1.011 tijela, od kojih je do sada 666 identifikovano.
Na području sektora „Jug“ u akciji „Oluja“, što je i bio predmet suđenja, prema VERITAS-ovim podacima, smrtno je stradalo 1.041 lice srpske nacionalnosti, među kojima 671 civil, od čega 290 žena, od kojih je do sada sahranjeno 606 lica, dok se 435 još vodi među nestalima.
Na području sektora „Jug“, počev od 2001. godine, do sada je ekshumirano 663 tijela (Knin 301, Gračac 154, Korenica 27, Gospić – Žitnik 49, Šibenik 44, Zadar 66 i 22 sa pojedinačnih lokacija), od kojih je do sada 455 identifikovano.
Veritas očekuje da će Tužilaštvo MKSJ razmotriti ovu inicijativu, koju podržavaju i Tužilaštvo za ratne zločine i Nacionalni savet za saradnju sa MKSJ-om Republike Srbije, i da će, u smislu Čl. 26. Statuta i Pravila 119. Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ, nadležnom vijeću podnijeti Zahtjev za preispitivanje pravosnažne presude u predmetu Gotovina i drugi (“Operacija Oluja”).
Beograd, 12.06.2013.
P R E D S J E DN I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
