Dvadesetprvog juna 1992. godine hrvatska armija je napala položaje srpske teritorijalne odbrane na Miljevačkom platou u blizini Drniša, u ružičastoj zoni, južno od sektora Jug.
Tužan epilog tog mučkog napada, koji se odigrao pred očima UNPROFOR-a, je 40 ubijenih srpskih teritorijalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje. Po završetku “vojničke” akcije hrvatski vojnici nastavljaju krvavi pir nad srpskim teritorijalcima i živima i mrtvima. Malobrojnim i bespomoćnim zarobljenicima sudi se na licu mjesta i po sopstvenom izboru. Presude su jasne, kome vješanje o vojnički pojas, kome nož pod grlo, a kome metak u potiljak. I umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, oni naređuju srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrću, da ih bacaju u krašku jamu u predjelu Ljut u blizini zaseoka Bačić.
Preživjeli srpski borci svjedoče o stravičnom ritmu zločina i muklom odzvanjanju ljudskih tijela koja su se gubila u jamskoj bezdani. A jame bezdanke su simbol zatiranja čovjeka u najbestijalnijem smislu, koje u srpskom narodu oživljavaju najbolnije uspomene iz vremena Drugog svjetskog rata.
Dva mjeseca nakon događaja, hrvatske vlasti su, uz prisustvo međunarodnih posmatrača, i uz pomoć speleologa, iz jame u djelovima izvadili izmasakrirana tijela srpskih vojnika. Identifikacija je potrajala još dva mjeseca, a i pored najsavršenijih metoda, dvanaest tijela ostalo je do danas neidentifikovano.
Sedamnaest preživjelih zarobljenika su, nakon tortura u zatvorima „Kuline“ u Šibeniku, „Lora“ u Splitu i „Kerestinac“ u Zagrebu, razmjenjeni u Nemetinu 14. avgusta 1992. godine.
Zločin na Miljevačkom platou zabilježen je i na videokaseti od onih koji su ga i počinili, koja se neposredno poslije događaja, kao svojevrsni horor film, iznajmljivala po video klubovima širom Evrope.
Bez obzira na postojanje obilja validnih dokaza, koji su dostavljeni svim relevantnim domaćim i međunarodnim organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, za zločin na Miljevačkom platou niko nije procesuiran pred Haškim tribunalom.
A nakon dugogodišnje istrage, Županijsko državno odvjetništo u Šibeniku je, prošloga juna, podiglo optužnicu protiv dvojice pripadnika Vojne policije Šibenik i to Ante Babca, komadira desetine (1965) i Maria Jakovljevića (1971), pripadnika te desetine, da su 23. juna 1992. godine u Nos Kaliku, dok su vodili i osiguravali grupu ratnih zarobljenika sa Miljevačkog platoa koji su trebali izvršiti asanaciju terena tj. pokupiti prethodno pobijene saborce, iz vatrenog oružja ubili ratnog zarobljenika Miroslava Subotića (1935) iz Ervenika.
Ni po ovoj optužnici, iako je od podizanja prošlo više od godinu dana, još nije zakazan glavni pretres.
U Beogradu, 21.06.2012.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
