Na izvanrednoj statusnoj konferenciji Radovan Karadžić rekao da je “zapanjen” što mu je izrečena kazna od 40 godina zatvora i otkriva da je već bio spakovao da ide kući. Žali se na uslove pritvora i traži da se istraže slučajevi malignih oboljenja u pritvoru. Pošto se njegovo zdravlje iz godine u godinu “pogoršava”, predlaže da ga puste na slobodu do rjesenja o žalbi.
“Ne mogu da vjerujem gdje se nalazim i šta mi se dešava”, rekao je Radovan Karadžić u svom prvom pojavljivanju u sudnici nakon što mu je Pretresno vijeće prije dvije sedmice izreklo kaznu od 40 godina zatvora za genocid i druge zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Bio se, kaže, već spakovao misleći da će biti oslobođen. “Zapanjen” je presudom s obzirom da je sklopio dogovor sa Holbrukom da mu neće suditi, a u proteklih osam godina je “na egzemplaran” način učestvovao u postupku i ni na koji način nije doprinio kompromitaciji suda, institucije koja će se “jednog dana svakako raspasti u prah beznačajnosti”.
Današnja konferencija je zakazana kako bi Karadžiću bilo omogućeno da iznese žalbe u pogledu svog zdravstvenog stanja i uslova pritvora. Predsjednik Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MICT) Teodor/Theodor Meron je, ipak, dopustio Karadžiću da iznese, kako je to sam u jednom času primijetio, “katalog svojih uopštenih jadikovki”. Karadžić se požalio da je u zatvor “došao” sa savršenim zdravljem koje od tada konstantno “deteriorira”, odnosno pogoršava se… usljed tempa rada, “nejednakosti oružja” i “nefer suđenja”, “loše hrane”, uskraćivanja potreba koje imaju “obrazovani i kulturni ljudi”, te “loše tehnike iz prošlog vijeka” u Pritvorskoj jedinici koja ga podsjeća na neki “komunistički ili turski zatvor”.
Za osam godina koliko je u pritvoru Tribunala “veliki broj” ljudi se, po Karadžićevim riječima, razbolio od malignih bolesti sa brzim fatalnim ishodom koje do sada “niko nije istražio”. Pritvorenicima – među kojima se, kako je rekao, nalazi “elita srpskog naroda” – uskraćen je pristup “blagodetima Evrope” kojima Holandija obiluje a nije ih osigurala pritvorenicima. Kako bi se “umanjila šteta” koja mu je do sada nanesena i s obzirom da će proći “još tri godine do izricanja žalbene presude”, Karadžić predlaže da bude pušten na slobodu i da kao slobodan čovjek “nastavi saradnju sa pravosudnim institucijamama”.
Sudija Meron je iz kataloga Karadžićevim jadikovki izdvojio jedinu konkretnu pritužbu koja se odnosi na navodno povećan broj malignih oboljenja u pritvoru. Rekao je da je to vrlo ozbiljno primio k znanju i najavio da će od Sekretarijata tražiti da to istraži. U komentaru na Karadžićeve pritužbe na uslove pritvora primijetio je da su ocjene eksperata o uslovima u Pritvorskoj jedinici UN “izuzetno visoke” i da se ona smatra “zlatnim standardom”, te da “mnogi žele takve uslove pritvora”. Što se tiče zahtjeva da bude oslobođen, uputio ga je da sa svojim advokatom Piterom/Peter Robinsona podnese zahtjev za puštanje na privremenu slobodu.
Robinson koji je nakon presude od pravnog savjetnika “napredovao” do zastupnika optuženog je rekao da se Karadžić nakon što mu je izrečena presuda “ponaša kao tigar u zatvoru”. Pošto sudija Meron nije dozvolio dalje elaboriranje u vezi sa temama koje na bilo koji način imaju veze sa žalbenim postupkom, Robinson je iznio primjedbu na “jako star i spor” kompjuter kojim raspolaže Karadžić te traži da mu se dozvoli upotreba ličnog laptopa kao i ograničen pristup Internetu kako bi pratio šta se dešava u nauci i kulturi.
Povezani tekstovi
